РТВ Теорија и пракса

3 Cultural rights as human rights, op. cit. str. 97.

na čitavu kulturu koja je, po njemu, „odbijanje da se prihvati neučestvovanje i isključenost iz javnih poslova, alijenacija” 3 .

U zaključcima UNESCO-ovog skupa eksperata, na kome je raspravljano o pravu na kulturu, konstatuje se da je kultura sve ono što čoveku omogučuje da bude u svojoj sredini delotvoma i aktivna ličnost, da slobodno koristi oblike izražavanja kako bi uspostavio kontakt sa Ijudima. Međutim, kako se konstatuje, postoji pokušaj da se uniformisanost, koja se nameče kulturi, i njeno osiromašenje predstave kao logična posledica industrijalizacije i tehnološke revolucije. Društvene i ekonomske strukture u okviru pojedinih zemalja, kao i one koje spajaju zemlje, podstiču ovaj trend. „Zahtevamo”, stoji u zaključcima, „revoluciju socijalne misli i akcije kako bismo uspešnije mogli da prihvatimo revoludonarni izazov nauke i tehnologije”. Mass media su simbol tehnološke kulture i, po mišljenju mnogih autora, ona su glavni agens standardizacije i „univerzalizacije” kuiture. Pošto su glavna transmisija ove kulture, njene su karakteristike izvode iz karaktera samih medija. Koliko je teorijski opravdan ovaj koncept, postavlja se pitanje, i da li se on može zasnivati na karakteristikama transmisije i komunikacije, uz isključenje društveno-ekonomskih, kulturnih, istorijskih i drugih elemenata? R. Vilijams (Reynold Williams) odbacuje ovaj koncept јег, po njemu, svi poznati mediji komuniciranja počev od oralne tradicije, pisane reči, savremenog filma, muzike, slikarstva, imaju svoje specifičnosti kao što imaju i mass media, s tim što se oni od mass media razlikuju samo po formalnim i

104