РТВ Теорија и пракса

4 Reynold Williams, Television, technoLogy and cultural form, Collins, London, 1974, str. 135-6.

5 Le role des programmes culturels dans la television britanigue, u; Essais sur les mass media et la culture, UNESCO, Paris, 1971, str. 49-63.

edukativne i komercijalne televizije koje demonstriraju dva potpuno različita korišćenja istog medijuma. „Nova tehnologija ne određuje efekte”, konstatuje R.Vilijams, „nasuprot tome, ona je i sama proizvod određenog društvenog sistema i razvija se kao prividno autonoman proces inovacija. Izbor i način njenog korišćenja je u svakom slučaju deo opštijeg procesa društvenog razvoja i društvene borbe” 4 . „Tehnološka” ili „univerzalna” kultura, kako je naveo T.Martelanc, može, u zavisnosti od socijalnih uslova i onih koji određuju namenu komunikacione tehnologije, da ostvaruje i integrativnu i dezintegrativnu funkciju, da bude i funkcionalna u širem socijalno-kultumom smislu, i disfunkcionalna. Koncept tehnološke kulture se, dakle, zasniva na tehnološkom determinizmu, čiji je najpotpuniji izraz Makluanova (Marshall MacLuhan) metafizika mass media. S. Hol (Stuart Hall) je mišljenja da je bihevioristički metod, koncentrisan na jednostavno ispitivanje efekata (a ne i uzroka) mass media, doprineo nekritičkom prihvatanju ovog jednostranog koncepta. R. Vilijams ide i dalje, i ne podvrgava samo kritičkoj analizi bihevioristički metod i njegov tehnološki determinizam u istraživanju mass media, nego i sam koncept medija i tehnološke kulture 5 . Pošto je uticaj mass media danas dominantan, prirodno je što se oko njih, njihove uloge kao i koncepta „tehnološke kulture” vodi široka polemika, i što su mass media postala predmet brojnih socioloških studija. U SAD je razvijena posebna disciplina tzv. sociologija mass media, Pol Lazarsfeld (Paul Lazarsfeld) i dr.

106