РТВ Теорија и пракса

Najvažnija karakteristika ovih polemika, kao i metoda istraživanja, je izolovanje fenomena „medijum”. Time se pažnja jednostrano usmerava na efekt a zanemaruje odnos uzrok-efekt koji se može osvetliti samo u analizi čitavog socijalnog i kultumog procesa. Ali ovo isključivanje, konstatuje R.Vilijams, nije slučajno. Ono je deo opšteg modela koji takvim konceptima kao što su socijalizacija, socijalna funkcija i interakcija, apstrahuje socijalne i kulturne procese. Tako se socijalizacija definiše kao učenje i usvajanje načina da se postane funkcionalnim članom društva, ali pošto je poznato da se ovi procesi odvijaju u svim društvima, ovaj koncept kao opšti postaje indiferentan u primeni na bilo koji stvarni i konkretni socijalni ili kulturni proces. Onome što je u tom opštem procesu mnogim različitim društvima zajedničko, daje se teorijska prednost uz istovremeno prenebregavanje radikalnih razlika u načinima i funkcionisanju kao i različitih značenja pojma „biti član društva”, koje u praksi određuje samo ukupni proces. Apstraktna značenja „socijalizacije” i „socijalne funkcije” imaju za efekt činjenipu da se priznaje legitimnost svim oblicima učenja i usvajanja u svakom društvu u kome se takav proces odvija. Time se intencije učenja i usvajanja u njihovom pravom značenju ne mogu otkriti ili po ovom metodu proučavati. Reći da je televizija danas faktor socijalizacije, ili da oni koji je kontrolišu ili su njeni komunikatori, vrše određenu socijalizaciju, znači reći veoma malo ukoliko se ne definišu i oblici društva koji određuju svaku konkretnu socijalizaciju kao i raspored funkcija kontrole i komuniciranja.

107