РТВ Теорија и пракса

Time se objašnjava konsekventno naglašavanje efekata i njihovo odvajanje od faktičkih uzroka u apstraktnom značenju „socijalizacije” i „socijalne funkcije”, u partikularizaciji samousmeravajuće tehnologije. Ono što je stvarna suština atributa „masovna” komunikacija, to je čitav složeni sadržaj stvarnih društvenih odnosa u okviru kojih deluju savremeni komunikacioni sistemi. Njihova dezintegracija, ili koriščenje kao proste pretpostavke, je način da se izbegne istinska sociologija komunikacija. Verzija empirizma preovladava nad praksom stvarnog socijalnog ili kulturnog istraživanja. Metod sociologije i kulturologije je, međutim, od sekundarnog značaja, jer je kod njega svest o procesu koja bi uključila i svest o intencijama mnogo važnija od samog metoda. Efekti se, u stvari, i mogu proučavati samo u odnosu na stvarne namere, јег se oni često mogu veoma razlikovati kako od deklarisanih intencija, tako i od opštih društvenih procesa, za koje se pretpostavlja da su indiferentni, Proučavaonje efekata je u ovakvom metodu unapred racionalizovano, јег usredsređuje svu pažnju na učenike u procesu „socijalizacije”, na pridržavanje ili kršenje društvenih normi. Ova racionalizacija korespondira sa datom društvenom strukturom: analiziraju se na nivou pokretačkih faktora i proizvodnje stvame prakse i njihove eksplicitne ili implicitne protivrečnosti, a ne i uzroci. TV organizacije ne deluju u vakuumu, tj. izvan socijalne strukture: kontrola i svojina nad TV sistemima su u svim zemljama glavne karakteristike opšte društvene kontrole kao

108