РТВ Теорија и пракса

i, delimično, vlasti. Ono sa čime se, u stvari, treba suočiti to su protivrečnosti u okviru samog društvenog sistema a sociologija tih protivrečnosti je upravo područje na koje treba usmeriti pažnju. Međutim, u ovakvom istraživanju efekata umesto toga osnova je posebni kulturni model. Ono što se obično pita, to je kakav uticaj vrši medijum u poređenju sa drugim uticajima (porodica, škola, štampa, radna sredina). Ali to nije istraživanje stvarnih uzroka, jer jc ukupna društvena praksa dezintegrisana i separirana, ili pretpostavljena (stvarni proces socijalizacije). Tako se efekt proučava na tercijalnom nivou između konkurentskih ili alternativnih faktora koji su sami po sebi efekti i predstavljaju institucije, norme i odnose datog društvenog sistema. Originalni uzroci u datom sistemu zamenjuju se efektima u funkciji uzroka, što znači da sc u bukvalnom smislu proučavaju efekti efckata! Posledica toga je da se o datom kulturnom sistemu, intencijama i korišćenju tehnologijc zaključuje na osnovu sistema delovanja neproučenih stvarnih činilaca koji stoje iza njih, ili da se jedan činilac tretira kao sistem, čime se završava poslednja faza apstrakcije kada se pretpostavlja da je ono što se proučava prosto medijum, tehnologija sa svojim sopstvenim zakonima i odnosima uzroka i cfekata 6 . Ovoj teoriji je implicitna ideologija. Nova, koja je šezdesetih godina potisnula staru, eksplicitno je ideološka. Ona predstavlja ne samo ratifikovanje medijuma kao takvih, nego i smišljeno odstranjivanje svih ostalih pitanja o njima i njihovom korišćenju. To je period kada jc, sa oreolom avangardne, postala pomodna Makluanova teorija i estetika koja se zasniva na aistorijskim i

6 Uporcdi Rcymond Williams, Tclcvision, technologv and cultural forrn, Fontana-Collins, London, 1974, str. 9-31 i 1 19-131.

Po dozvoli prof. R.Vilijamsa ovdc sc u širim izvodima navodi njcgova kritika bihcvioristićkog mctoda i sociologijc mass mcdia. (S.M.)

109