РТВ Теорија и пракса

је i dobro razmisliti da li poruka sme emitovati obaveštenja која prevazilaze područje nesvesnog. Isto tako, prilikom psihoanalize, reči pacijenta mogu o njemu da otkriju pojedine aspekte kojih uopšte nema u njegovoj duši, ali je analitičar do njih došao samostalno, osvrčuči se na neke znake koji su na njih ukazivali. Komunikacija je, dakle, beskrajno složen psiho-sociološki fenomen. Ako ovaj problem, istovremeno, sagledamo iz istorijskog i sociološkog ugla, videčemo da je komunikacija specijalno osetljiva na razvoj komunikacione tehnike, kao i na to kako sama može da dejstvuje na ukupne društvene odnose, što dovodi do razmatranja vidljivih procesa razvoja, ogromnih razmena, i zainteresovanosti za praktične posledice različitog načina njihovog korišćenja. Zaista, pošto komunikacija uveliko prevazilazi okvire razmene poruka između dva ili više lica, pošto se sastoji od prenošenja poruke koja polazi od jednog centra-predajnika, u jednoj dosta proširenoj socijalnoj zajednici može se nazvati difuzijom, emitovanjem radio- i televizijskih talasa, sem toga ona i potvrđuje svoju prvobitnu definiciju, jer se sastoji od neke vrste zračenja unutar jedne zajednice. Sa tog stanovišta, nove tehnike elektronskog prenošenja, koje se još nazivaju, kako se ovih dana često loše upotrebljava, masovne komunikacije ili masovni mediji, privukle su pažnju brojnih sociologa, osetljivih na najkarakterističnije i najčešče fenomene modernog sveta, čije su posledice, zaista, bar što se tiče budučeg razvoja i predviđanja jedne civilizacije, več

114