РТВ Теорија и пракса

7 Glick i Levy, Living zvith Television, Chicago, 1962.

8 G.A.Steiner, The People Look at Television, New York, 1963.

S druge strane, brojni sociolozi, do ovih dana, isuviše ekskluzivno su insistirali na konformizmu sadržaja emitovanih preko masovnih medija. Bez sumnje da su radio i televizija tokom dugog perioda naginjali učvršćivanju službenih verovanja i vrednosti, da prikriju tenzije i da implicitno ozakone uspostavljeni red. Ali ta činjenica je, verovatno vodila manje računa o specifičnosti masovnih medija, nego o opštoj tendenciji društva koje je, posle drugog svetskog rata, рге tražilo sigurnost nego što dovodi u pitanje svoje ciljeve. Drugim rečima, masovni mediji рге odražavaju orijentacije društva nego što ih stvaraju, i kada ovo poslednje postaje manje konformističko onda i radio i televizija postaju kritičniji. Što se tiče treće grupe pitanja koja su uključena u Lasvelovu formulu, studije auditorija, ili tačnije različitih auditorija i tu je, poslednjih godina, došlo do značajnih promena. U početku je postojala tendencija da se slušaoci i gledaoci smatraju amorfnom masom podeljenom na posebne kategorije određene samo prema spoljnim kriterijima: starost, pol, ekonomski status, profesija, nivo obrazovanja. Svakako da su se mogla dobiti i korisna obaveštenja o ukusu auditorija, ali je zapaženo da se najvažniji načini određivanja ukusa auditorija uvek oslanjaju na stavove povezane sa ovakvim načinom njegovog emitovanja. Tako, radovi kakvi su Glika (Glick) i Levija (Levy) 7 i Štajnera (Steiner) 8 pokušavaju da ukažu na to da se auditorij televizije može korisnije podeliti na one koji pasivno primaju emisije, one koji im se prilagođavaju i one koji zauzimaju kritičan stav i prekidaju gledanje emisije. Zatim, moguće je

120