РТВ Теорија и пракса

Mediji uporišta: jedan medij (na primer štampa) grupiše mnoga uporišta (na primer; posebne novine). Samomediji, mediji grupe: ovi vrlo skorašnji izrazi označavaju, suprotno od mass media, medije upotrebljene u proizvodnji ili prijemu, od strane izolovane individue ili malih grupa. Dok je sociologija komunikacija malo-pomalo pripremala to pojmovno razbistravanje, u edukaciji su se takođe počele primenjivati teorije i sheme komunikacije, bilo na nivou grupe-razreda, bilo čak na nivou edukativnog sistema. U ovoj oblasti, kao i u drugima, reč mediji je označavala, i to vrlo brzo, ne samo moderne tehnike difuzije (radio, film, televizija), več i tipove pedagoških instrumenata koji mogu da se uključe u edukativnu komunikaciju.

To su: tzv. audio-vizuelni dokumenti (dijapozitivi, transparenti, magnetofonske trake), štampani dokumenti (svi oblici knjiga, novina, letaka), obrazovna sredstva vezana za modeme metode (programirani kursevi, edukativne igre i predmeti, makete, programatori), edukativni izvori iz okoline (biblioteke, muzeji, izložbe), druga sredstva telekomunikatora (telefon). Neki čak idu dotle da upotrebu ko,ncepta medija šire na globalnu analizu pedagoške komunikacije, da bi označili Ijudske činioce integrisane u sistera (reč na sudu), ili one koji mogu biti konsultovani kao „osobe-izvori” u pregrupisavanjima ili dispozitivima tutorata. Tako nalazimo - bar u publikacijaraa na francuskom jeziku posvećenim obrazovanju - vrlo širokirupotrebu

pojma mediji, koja upućuje na izuzetno raznolike didaktičke proizvode. Utoliko pre je to slučaj sa izrazom multimediji. Bogatstvo što se krije iza prividne jenostavnosti ovog skorašnjeg termina, mora istovremeno podstači analitičare na strogost, a stvaraoce na maštovitost.

POLJE MULTIMEDIJA Evo, dakle, tobož beskonačnog rezervoara medija, koji se može kombinovati radi vođenja multimedijskih akcija. Da bi se uneo red u sve ove kombinacije, več ostvarene ili teorijski mogućne, mogu se upotrebiti razni kriteriji:

BRO] MEDIJA Čini se da je danas važeča tendencija da se upotreba multimeđijske etikete rezerviše za spoj bar tri medija. Bez sumnje, tradicionalan spreg jedne serije emisija radija ili televizije i priručne brošure (što več godinama praktikuje znatan broj edukativnih radio-televizijskih službi) odgovara brizi da se specifične, koraplementarne vrline dva medija kombinuju, i predstavlja pravi mamac za jedan multimedijski postupak. Ali, ne odričuči istorijski značaj i uvek neosporan interes ovakvog nivoa kombinacije, treba priznati da se čini da većina reč multimediji ostavlja za kompleksnije celine. Stvar rečnika, nikako sud nadmoči. Na to čemo se vratiti.

PRIRODA MEDIJA Ргеша nedavnoj anketi U£R-a, preovlađujuča kombinacija u radio-difuznim organizmima čini se da je: televizija + radio + štampana publikacija, eventualno dopunjena grupnim radom. Možemo se čak zapitati da li je, za večinu organizama, veza radija i tdevizije odlikujuči znak multimedijske akcije, možda zato što

128