РТВ Теорија и пракса

analizom sistema, koji omogućuje bolje uključivanje problema didaktičkih sređstava u generalnu problematiku edukacije, imajući na urau svrsishodnosti, ciljeve, strategiju, metode. Doprinos sociologije obrazovanja, teorija komunikacije, psihopedagogije učenja, humanističkih nauka uopšte, neprekidno obogaćuje taj pristup, U ovoj perspektivi, izbor sredstava, dakle medija, definisan je kao element uopšte strategije. Рге nego što, u obrazovanju kao u publicitetu, proizvede medije, jedna strategija mora naznačiti opšte planove akcije i precizirati ulogu medija kao jedan od činilaca ove akcije. Paralelno ovom metodološkom produbljavanju, tehnički napredak, koji je u toku, daje nadu da će obrazovanje moći upotrebljavati progresivno u nastupajučim godinama nove medije (video-kasete, video-diskove, video-portable, kabl sistem) koji će stvoriti nove načine distribucije poruka, finije i, naročito, raznolikije. Nema sumnje, proizvodnja multimeđijskih celina može biti favorizovana pritiskom fabrikanata opreme koji žele stvaranje programa pre svega da bi prodali svoju opremu, a mnogo manje zato da bi odgovorili istinskim potrebama. Ove komercijalne devijacije su neizbežne u liberalnim društvima. lako se trcba boriti protiv njih, one ne smeju sprečiti da edukacija koristi naučni i tchnički napredak koji hoće da eksploatiše. U ovakvom opštem razvoju se problem medija u obrazovanju može postaviti na nove metodološke i tehničke osove, U vezi s tim, treba ispitati pedagoške nade koje možemo položiti u multimedijske celine.

ŠTA SE MOŽE OCEKIVATI OD MULTIMEDIjA? Multimcdijske celine nemaju vrednost po sebi. Samo ih možemo ceniti kao više ili manje prilagođene odgovore na edukativne probleme koje treba

analizirati. Ponekad, kada se čuje kako se o multimedijima govori tonom očiglednosti, imamo utisak da ovaj pristup uklanja sve probleme koje je postavila tradicionalna edukativna televizija svojim serijama emisija i pratečim brošurama. To znači jednu iluziju zameniti drugom i rizikovati stvaranje novog fetišizma, kao što to naglašava BRT 4 u odgovoru па anketu UER-a: ~Ne verujemo u fetišizam muitimedijskih pristupa pošto, po našem mišljenju, može biti projekata kojima je nužan samo jedan međijum.” Tako je multimedijski pristup postavljen na svoje mesto. To je jedan od zaključaka s kojim se treba suočiti da bi se u datoj situaciji postigli izvesni ciljevi. Jedino kada su precizirane specifične potrebe određene publike, i kada je jasno definisan cilj kojem se teži u ođređenom projektu - pristupa se izboru i razgraničavanju ovih medija. Pet nije automatski bolje od četiri a ovo obavezno bolje od tri: vrednost multimedijske celine nije u njenoj složenosti, već u njenoj sposobnosti da reši neke probleme, ili da postigne određene ciljeve. Ovaj metodološki princip sprečava štetna uopštavaonja i upućuje svakog izvršioca, svakog proizvođača na metodsku analizu svakog projekta. Pri svemu torae mogu se pokazati osnovna preimućstva multimedijskih strategija. Pre svega, one omogućuju da se u aktivnosti učenika unesu promene, što preporučuju brojni radovi pedagoga i psihologa, Na primer, učenik dopisnog kursa mora da zna da čita i piše. Student Otvorenog univerziteta takođe ima prilike da gleda i sluša audio-vizuelne poruke, da rukuje maketama, da ispunjava upitnike, da se susreće sa prcclavačima i drugim studentima, dakle da sluša, govori, Raznolikost tih aktivnosti svakako će pogodovati učenju. Isto tako, multimedijske celine

* BRT, Belgijska Radio-telvizija, na flaman skom jeziku. - Prim. prev.

132