РТВ Теорија и пракса

za učenje živih jezika (Kontakte, Start) umnogostručuju tipove lingvističkih situacija i pokrivaju celinu mogučnosti emisije i prijema, pismeno kao i usmeno. Nameće se sve više ideja da ni jedan medij, kao ni jedan lek, nikada po sebi nije dobar. On donosi odgovore na jedan cilj, a ne na sve. Na primer, viši kurs omogučuje da se napravi jedna sinteza, a on očigledno ni u čemu ne razvija izraz učenika. Isto tako, programirano obrazovanje može biti vrlo interesantno da se olakša samoprocena, ono otežava transfer saznanja. Prema B. Švarcu (B.Schwarz) retko biva da jedno sredstvo bude dovoljno za jedan cilj i, opšte uzev, to se postiže kombinacijom sredstava. Utoliko pre je potrebno paralelno pratiti nekoliko ciljeva, i edukacija to i čini. Varirajuči pristup znanju, multimedijska sredstva nude svakom učeniku mogučnost usmeravanja u pravcu koji najbolje odgovara njegovim mogučnostima i interesima. Ovo prilagođavanje raultimedijskog sisteraa na raznolikost učenika obavlja se sa velikom suptilnošću. Situacije učenja su varirane, posebno za odrasle koji mogu da slede obrazovne projekte na raznim mestima, uz razne ritmove i na različitim stepenima. Mnoge multimedijske akcije ostavljaju učeniku u stvari, izbor između različitih nivoa napora i rada, u funkciji njegovih motivacija i raspoloživih snaga. Tako serije BBC za sindikate ( Trade-Union Studies) nude tri solucije: televizija + brošura televizija + brošura + dopisni kurs televizija + brošura + dopisni kurs + grupni rad Često je primečivano da su poruke koje su predložili razni mediji kodirane prema različitim sistemima značenja, upotrebljavajući posebno jezik reči (verbalne poruke)., jezik slika (ikoničke poruke) ili ih povezujuči međusobno (verbo-ikoničke poruke). Multimedijske celine omogućuju učeniku da se pre svega osloni na jezik koji mu je

najbliži, ali bez sumnje mogu da ga povuku da pređe iz jednog koda u drugi i da malo-pomalo ovlada i drugim jezicima koje teže praktikuje. Ako iskustvo verifikuje ovo obogaćenje, shvatićemo njegov značaj podsečajući da se u brojnim naučnim studijama, značajan deo školskih neuspeha objašnjava nedovoljnim vladanjem maternjim jezikom učenika u odeljenjima za zaostalu decu. Ovaj hendikep je utoliko teži što se visoko obrazovaje i tradicionalni mediji, na priraer udžbenici, skoro isključivo oslanjaju na razrađen i relativno apstraktan verbalni jezik. Na taj način, najveća pedagoška nada koju možemo imati u multimedijske strategije pridružuje se jednoj od velikih edukativnih ideja ovog vremena: individualizovano obrazovanje prilagođeno mogučnostima i ukusima svakog deteta, svake mlade osobe i svakog odraslog. E. For (E, Faure) u Izveštaju UNESKO-a kaže: „Brižljivo osigurati iste šanse svakome ne znači, kao što se obično misli, da garantujemo identičan postupak sa svima u ime jednakosti, već naprotiv da svakoj individui ponudimo jedan metod, jedan pristup, formu obrazovanja koja njoj kao jedinki odgovara.” Multimedijski sistemi su jedan od mnogih činilaca opšte strategije koju ovaj ambiciozni cilj podrazumeva. ZAKLJUČAK Bilo kakav da je uticaj i biio kakva da je zabluda mode u upotrebi izraza multimediji, čini se da postupak koji ovaj izraz označava odgovara dubokoj i neizbežnoj evoluciji edukativnih sistema. Potreba da se prilagodi mnoštvu edukativnih potreba povući će ka sve većoj raznolikosti metoda i sredstava, koja je jedina sposobna da ponudi individualizovano obrazovanje „ро meri”. Tchnički napredak daće

133