РТВ Теорија и пракса

ima, dakle, svoja ograničenja. Ta ograničenja su vidljiva, ona navode čoveka da bude prenosnik, rezimator koji se približava tehnici i sredstvima tehnike, a istovremeno se udaljava od stvaralačkog nagona, koji, valjda, i jeste prava sudbina čovekova. Novinar spontano i intimno želi da se udalji od tehničkog lica koje je angažovano na formiranju vesti, na njenom jezičkom materijalizovanju. Pa dok ga s jedne strane profesija udaljava od stvaranja, s druge pak strane on se nagonski okreće stvaranju kao svojoj neotklonjivoj potrebi. U toj protivurečnosti, u interesu objektivnosti poruke, u interesu neposrednosti čistote prenosa poruke (isto onako kao što se tehnički jedna slika može zamutiti i postati nerazgovetna pa čak i neupotrebljiva, tako se poruka može zamutiti i postati neupotrebljiva ako se dobro ne uobliči i ako se ne iskaže čisto i shvatljivo) on se sve više utapa, pod pritiskom hitnosti, u zanat, u bolje ili lošije izgrađen šablon. U stvaranju ustaljene novinarske televizijske norme ili forme, ili šablona, učestvuju bezbrojni uslovi koji novinara zaokružuju, a njima on sam treba da se odupre, da ih savlada, da ih se oslobađa, da bi mogao stvarati. Ako bismo poredili dejstvo štampe na uniformisanje mišljenja i stavova čitalaca, nije teško uvideti da se ličnost novinara gubi sve dotle dok ne postane simbol agencije, tehničko lice. On se uniformiše. Takva uniformisanost dejstvuje na čitaoce, pa se i oni postepeno i neprimetno odevaju jednoličnošću, i oni se postepeno i neprimetno gube u opštosti, i neočekivano počinju da gube sebe, neprimetno, i u sebi, počinju da nestaju, neprimetno, i da se pretvaraju u pretplatnike, u drugu vrstu tehničkih lica koja je odraz one prve, novinarske, koja ih postepeno ugurkuje u sivilo informacija. Time se krug zatvara i taj obruč može postati dosta jak, pa čak i dovesti u pitanje prirodne, Ijudske nagone stvaranja. Međutim, bilo bi netačno ako bi se uniformisanosti pridodale samo negativne karakteristike. Ona ima i pozitivnih strana, posebno u novinarstvu. Ako bi se vestima dao izrazito subjektivni karakter nekog događaja, ako bi se objektivnost prikaza otklonila, tada bi lako nastupila nesigurnost kod čoveka, pa bi se on usamio i odvojio od društva. Kako postaviti dobre odnose između pozitivnih i negativnih strana objektivne informacije u programima televizije? Ovo pitanje je znatno šire od pitanja jezika. Osloboditi slušaoca, odnosno

137