РТВ Теорија и пракса

ništa novo” (na primer; da je TV medij grupe domaćinstva, porodice, a radio medij pojedinca: kao prijatelj osamljenog čoveka, radio apeluje na racio, a TV na emocije itd).

DA LI ĆE OSAMDESETE GODINE DONETI POPLAVU INFORMACIJA

U raspravi u specijalizovanoj grupi, a i u drugim prilikama, konstatovano je da je na radiju več sada suviše govornog programa, što će se übuduče verovatno još povečati. Vesti bi trebalo i dalje da budu slušaocima često na raspolaganju. Nije, međutim, verovatno da če ih Ijudi übuduće slušati više nego sada. Protiv poplave „zagađivanja informacijama”, Ijudi imaju odbrambene mehanizme: sami određuju da li će slušati, šta i koliko. Od dileme da li je suviše informacija i koliko treba da ih bude, rasprava je zatim krenula u sledeća dva pravca: a) Šta treba informacija da pruža? b) Kakva treba da bude informacija? U diskusiji o tome šta informacija treba da obuhvata naglašeno je da današnjim vestima nisu obuhvaćena mnoga područja od interesa za slušaoca (na primer pitanja zdravlja i medicine). Mnogo se izveštava o nesrećama širom sveta dok radnici u nekom području nisu, na primer, obavešteni o problemima neposredno vezanim za njihov život i rad. U ovom delu intervenisali smo pitanjem; čemu treba informacija da služi? Svoje poglede ilustrovali smo rezultatima našeg istraživanja na temu: informisanje u funkciji samoupravnog ođlučivanja. Naveli smo podatke o obaveštavanju putem radija i TV i drugih izvora informacija na području opštine Šentjur u Sloveniji, Skup je pažljivo saslušao podatke o izvoru informacija i o obaveštenosti radnika i stanovništva ove komune, o neskladu između interesa pojedinih kategorija za informacije i izvore informacija u nacionalnim i lokalnim medijima. U izveštaj grupe, na osnovu ove intervencijc ušla je formulacija; ~U nekim zemljama Ijudi se pitaju kakvom cilju treba da posluže vesti, Odgovor je da vesti treba da pružaju fhformacije potrebne za učešće Ijudi u kolektivnom životu zemlje”. (Valja napomenuti, inače, da je bila opšta praksa da se u zaključcima ne pominju imena zemalja.

87