РТВ Теорија и пракса

može da čuje samo jednom (sa izuzetkom onih vesti koje se ponavljaju i pod pretpostavkom da se radio neprekidno sluša ili televizija neprekidno gleda). Zbog toga, radio-vest mora da bude preglednija, sažetija, izražajnija, kako bi bila maksimalno razumljiva. To je nemoguče postiči krupnim naslovima, slogom i proredom ili ilustracijama kao u novinama. Na radiju se, dakle, vesti moraju da prave kratko, jasno i precizno, stavljanjem u prvu rečenicu najvažnijeg elementa činjenice koja sačinjava sadržinu vesti (princip „glave vesti”). Prema tome, tri elementa čine jezičku osnovu vesti uopšte i vesti na radiju posebno, pisati treba kratko, jasno i precizno: 1. kratko, znači biti štedljiv ne samo na rečima, već i na činjenicama koje se prezentiraju, izneti, dakle, samo bitno, ono što če dati i sliku i karakteristiku događaja, pojave ili čoveka; to od novinara zahteva poznavanje materije, idejno-politički kriterijum koji če mu omogućiti tačnu selekciju tih životnih činjenica; 2. jasno, znači da misao mora biti iskazana jednostavnim, svakom razumljivim rečima, da bude čista, nezamagljena, da ima logički red i poredak da se lako shvati, dakle, ne sme se opteretiti nikakvim provokativnim sadržajima i mogučnostima da se protumači na različite načine; 3. precizno, znači, pre svega, tačno, konkretno, srž stvari, dakle, ne okolišiti, ne zaobilaziti suštinu, udariti u sred te već odabrane najvažnije činjenice, u njenu unutrašnjost i slojevitost, u ono što je

94