РТВ Теорија и пракса

2 Radivoje Marković: „Radio-novinarstvo”, u knjizi Зшпгтспо novinarstvo, novinarska izdavačka kuća „Stvarnost”, Zagreb, 1964. str. 245-246.

posebnom pažnjom, po pooštrenom kriterijumu, odabira ono što če se objaviti na prvoj strani, na istaknutom i upadljivom mestu, radio bi morao da primenjuje sličan, ako ne i potpuno isti kriterijum u izboru svojih vesti i informacija. Јег vesti na radiju su „prva strana”, a skoro svaka vest „vest sa prvog stupca”. 2 Pa ipak, važnost vesti na radiju ističe se prema redosledu, najvažnije idu u čelo emisije, dok se na poslednjem mestu nalaze one o sportskim događajima i meteorološki bilten. Već je rečeno da je jedna od specifičnosti radio-vesti neophodnost njenog ponavljanja s obzirom na to da postoji veči broj emisija vesti u toku dana. Da bi se izbegla stereotipnost, najvažnije činjenice jedne vesti donose se u novim oblicima, menja se redosled reči i rečenica, stilski se ponovo obrađuju. U radio-vesti neophodno je, takođe, češče ponavljati subjekt (ime ličnosti) ili mesto radnje (država, rejon, grad, selo), a manje koristiti zamenice i priloge (on, ona ili ovde, tamo), pošto slušalac nije u stanju da odmah zapamti ime ličnosti i mesto radnje. Isto tako iz radio-vesti treba što više eliminisati brojke, procente, strane izraze; upotrebljavati samo one najznačajnije brojke i procente i samo one varvarizme koji se ne mogu zameniti našim rečima. „Ima mnogo Ijudi” - kaže Englez Soren Munkhof - „koji znaju šta znači neka retko upotrebljavana reč, ali moraju da zastanu da bi promislili o njoj. Moguče je da o tome misle samo tri do četiri sekunde i onda shvate šta ona znači. Za vreme te četiri sekunde, spiker je izgovorio drugih deset do petnaest reči, koje je slušalac ispustio. Pretpostavimo da smo upotrebili još jednu neuobičajenu reč.

96