РТВ Теорија и пракса

Pored toga, treba napomenuti da je iz ranijih godina nastavljeno istraživanje Jezik TV informacije”, zasnovano рге formiranja Komisije, i privedeno kraju. Za inicijative, kojima je Komisija dala prioritet, nisu, međutim, mogla da se obezbede finansijska sredstva. Ukupno posmatrano, istraživanja kao činilac unapređenja govora i jezika Radio-televizije Beograd bila su, čini se, više podržavana nego ostale aktivnosti. No ipak, podržavani su uglavnom vidovi primenjenih istraživanja koji neposredno doprinose rešavanju pojedinih problema programa, kao što je utvrđivanje nekih jezičkih karakteristika programa i, na osnovu toga, traženje puteva za njihovo poboljšanje, pri čemu se pojave nisu mogle sagledati u njihovoj jezičkoj ukupnosti. Istraživanja fundamentalnog usmerenja su, međutim, ostala bez podrške, istina više zbog nedostatka finansijskih sredstava nego zbog stava da takva istraživanja ne treba da se vode. No, kako bez takvih istraživanja nema ni napretka primenjenih istraživanja, a naročito svrsishodnog usmeravanja jezičke prakse u sredstvima javnih komunikacija, potrebno ih je zasnovati i tražiti da u finansiranju širih projekata, pored Radija i Televizije, učestvuju i druga sredstva javnih komunikacija, društveno-političke organizacije i odgovarajuće samoupravne interesne zajednice. ZAKLJUČNI POGLED Kada se ukupno posmatra rad na unapređenju govora i jezika Radio-televizije Beograd, mogu se u osnovi pozitivno oceniti dosadašnji napori, koje smo već prikazali. Treba istači, sem toga, da je za podršku tim naporima, pored sredstava za delatnost svojih službi koje imaju zadatak da unapređuju govor i jezik u programu, Radio-televizija Beograd obezbeđivala svake godine počev od 1974. do 20.000.000 starih dinara dodatnih sredstava za finansiranje aktivnosti koje je inicirala Komisija Radio-televizije Beograd za srpskohrvatski jezik. Takođe, treba reći da su svoje odgovorne zadatke članovi Komisije za srpskohrvatski jezik obavljali bez ikakve naknade. No ipak, i u ukupnom i u pojedinačnom posmatranju rezultata dosadašnjeg rada na unapređenju govora i jezika Radio-televizije Beograd, primećuje se izvestan, nekad veći, nekad manji, raskorak između htenja i onoga što je ostvareno. Da li su onda naša htenja, odnosno zahtevi bili nerealni, idući do krajnjih granica mogućnosti Radija i Televizije, a programska tela, imajuči u vidu realnost, ograničavala ih na prioritete, dok

178