РТВ Теорија и пракса

i jezicima. Ni jednom društvu, ma koliko bilo zatvoreno, nije uspelo da očuva „čistotu” svoga jezika, ma koliko preduzimalo napora i mera da udalji primese „tuđeg” jezika. Jedno je jasno, okameniti jedan živ i upotreban jezik - nemogućno je. Šta je onda razumna politika u negovanju jezika jednog naroda, imajuči u vidu i odnos prema drugim jezicima? Polazimo od pretpostavke da razvijanje i kultivisanje sopstvenog jezika spada u jednu od osnovnih komponenti razvitka, napretka i postojanja jednog naroda ili nacije, To važi čak i onda kada jedna nacija govori jezikom druge nacije, ili jezikom zajedničkim za obe nacije. Upotrebni jezik jednog naroda, ako njime govore pripadnici toga naroda u najmanje dve generacije (dvama naraštajima je matemji jezik), jeste jezik te nacije, bez obzira što tim istim jezikom govori još jedan ili više naroda. Jezik je promenljiva kategorija i zato izložena svakojakim uticajima iz naroda kome pripada ili sa strane. Okoštali jezici bez vitalizacije i životnih sokova iznutra i spolja osuđeni su na sušenje i postepeno siromašenje do nestajanja. RAZLOZI ZA DRUŠTVENU BRIGU O JEZIKU NA RTV U istoriji kulture čovečanstva nije postojalo sredstvo tako jakog i širokog uticaja kao što su danas radio i televizija. Opšte prihvaćena i korišćena u svim sredinama i u svim slojevima stanovništva, ova sredstva formiraju estetski ukus, norme ponašanja, kulturne navike, način ophođenja, moralne kriterijume, pravce vaspitanja, a iznad svega utiču na govor i jezik. To se posebno odnosi na decu koja zbog svoje prirode formiranja ličnosti, mnoge duhovne sadržaie viđene u TV programu bukvalno oponašaju. Upoređena sa školom, audiovizuelna sredstva su daleko uticajnija, jer njihov program dnevno traje i po 17 časova, zahvataju sve oblasti života, data su na prijemčiv i zanimljiv način, njihovo slušanje i gledanje nije prinuda, sadržaji mogu da se biraju po sopstvenom afinitetu. Uticaj na odrasle nije ništa manji, posebno kada se zna da televizija i radio predstavljaju danas za veliki broj Ijudi najprivlačniju zabavu, sadržaj dokolice, izvor informacije i neku vrstu veze sa svetom. Novinar koji javno govori milionskom auditorijumu prihvata kao osnovu svoga posla obavezu radija i televizije (a to svakako treba da stoji u zakonu o informisanju kao jedan od

181