РТВ Теорија и пракса

0 MEĐUUTICAJIMA JEZIKA, TUĐICAMA, LINGVISTIČKOM IMPERIIALIZMU I LINGVISTIČKOM PATRIOTIZMU Narodi su dolazili i dolaze u međusobne kontakte i uticaje više ргеко jezika i jezikom nego oružjem. Jeziku se ne mogu staviti nikakve granice. Čak i najzatvorenije društvo nije u stanju da spreči da neka reč iz tuđeg jezika nađe mesto u njegovom jeziku. Poznati su slučajevi da su pobednički narodi primali reči, a nekad i jezik pobeđenih. Različiti su povodi i razlozi tome. Kada je turski reformator Kemal Atatak menjao mnogo šta u crvotočnoj i feudalnoj Turskoj, uzeo je i novo ime za staru prestonicu Konstantinopolj. Staro (antičko) ime zamenio je, ni manje ni više, nego slengom grčkog življa iz sirotinjskih predgrađa velikog carskog grada kojim se taj sirotinjski svet sporazumevao. Dobio je neobično ime Instanbul, što je na tom kolokvijalnom jeziku porobljenih Grka značilo „idemo u grad”. To zvuči anegdotski i, naravno van svake je mogučnosti da se na ovoj pojedinosti zasnuje neka opšta konstatacija. Isto tako je tačno da Francuska akademija nauka vrlo precizno određuje da li neka strana reč može steći pravo upotrebe u francuskom jeziku ili ne. Ništa manju rigoroznost ne pokazuju ni Mađari. U mađarskom jeziku kao, uostalom, i u nemačkom, reč televizija nije prihvaćena već je nađena domača. Što svet postaje jedinstveniji i jezici se više mešaju, međusobno dolaze u kontakt. Poznato je da je borba protiv tuđica naročito razvijena u Francuskoj. Pojavio se čak i udžbenik Govorite li frangleski? Rečju „frangleski” sugeriše se galimatijas koji je nastao posle drugog svetskog rata kada je engleski jezik doživeo u istoriji neviđenu ekspanziju i upleo se u sve jezike sveta. Došlo je do dramatične rasprave u Francuskoj u kojoj učestvuje vlada, najautoritarnije institucije nauke i jezika o tome kako da se francuski jezik ponaša, posebno u nauci, gde je engleski počeo suvereno da vlada. Kada su mnogi francuski naučnici počeli da se služe engleskim jezikom na međunarodnim naučnim i stručnim skupovima u Francuskoj je zavladala duboka zabrinutost. Prodor engleskog jezika nazvan je lingvističkim imperijalizmom, a potcenjivanje francuskog jezika 1 njegovih mogučnosti za naučnu komunikaciju u velikim razvojnim oblastima naučne misli, nazvan je prvorazrednim šovinizmom i mogućom katastrofom za celokupnu francusku kulturu, Kao protivteža lingvističkom imperijalizmu istaknut je lingvistički patriotizam kao krupno pitanje ukupne nacionalne istorije i napretka. Najodgovorniji francuski umovi ovu pojavu olakog uzimanja tuđeg jezika kao sredstva saopštavanja naučnih tekovina i misli okvalifikovali su kao „nacionalnu

183