РТВ Теорија и пракса

za koji mi imamo identične reči. To praktično znači da se рге usvajanja tuđe reči dogodio jedan drugi proces daleko sporniji nego prvi: izbačena je iz upotrebe naša reč i umesto nje uzeta druga! Kada televizijski novinari, komentatori, najavljivači, voditelji samoljubivo, kačiperski zasipaju milionski auditorijum rečima koje taj milionski auditorijum ne razume jer ne govori engleski, јег mu engleski nije matemji jezik, pitamo se sa kojim društvenim ovlaščenjima ta društvena institucija od posebnog društvenog interesa - ta televizija, može da vekovima stvarane reči u srpskohrvatskom jeziku izbacuje? Podvlačim - izbacujel Kojim će jezikom govoriti čovek sa ekrana, koje će izraze upotrebljavati, to ni jednog trenutka nije njegova lična stvar јег je mesto sa koga govori - mesto sa ogromnom društvenom odgovomošču i isto tolikim uticajem. Kad govori privatno taj isti novinar, voditelj, komentator, može da govori kakvim hoče jezikom. Stvar je u tome što govor sa ekrana stoji u funkciji održavanja, bogačenja, ulepšavahja i usavršavanja jezika jednog društva. Početi treba, u ovoj značajnoj akciji, od stvaranja svesti kod tih Ijudi da je jezik televizije ili jezik ргеко televizije opštedruštvena tekovina i kategorija i da isključuje, apsolutno isključuje, svaki privatni aspekt i promene. Pre nego što nam je naša televizija donela izraze „šoping”, „bekgraund”, „supermen”, „insert”, „rola”, „presing”, „fajter”, postojale su reči kupovina, pozadina, natčovek, odlomak ili isečak, uloga, pritisak, borac, Naravno, skorojevićima koji su išli da kupuju tekstil u London, izgledalo je otmenije reći „išli smo u šoping”. Stvar je u tome što sve navedene reči, uzete iz engleskog jezika, nemaju ni za jotu šire ili bogatije značenje od odgovarajućih srpskohrvatskih. Setimo se besmrtnog Jovana Sterije Popoviča i njegove Pokondirene tikve, uvažajuščeje Feme, koja tako slikovito pokazuje u kojoj je inferiornosti bio srpski jezik prema „nemeckom” i „ruskom” u to vreme. Ali sve je to bilo u okviru jedne društvene klase, jednog sloja. Tako je mislio tek probuđeni građanski stalež, da če se bolje razlikovati od ostalog dela sveta, da će biti „nobl”, otmeniji, uzvišeniji. Pa ipak srpski jezik je ostao i danas se ne kaže „unterhaltovati” kako se onda u svakoj prilici govorilo u tim krugovima, već provoditi, zabavljati. Ali da li se tako može i danas rezonovati? Kakva je razlika između pokondirene Feme i socijalističke televizije kad je odnos prema stranim rečima u pitanju. Po ponašanju i stavu prema tuđicama, po potcenjivanju sopstvenog jezika - nema razlike, i Fema i Televizija uzdišu za tuđim rečima, naslađuju se njihovim izgovaranjem, a gade se običnih „govedarskih” naših reči, Ali postoji jedna bitna razlika: jezik Sterijinih junaka, bolje rečeno mlade građanske klase, bio je jezik samo jednog manjeg dela društva i sa propadanjem tog staleža propadao je i taj jezik.

185