РТВ Теорија и пракса

Stvar je u tome što televizija pripada svima, što ona nije parcijalna več opštedruštvena i sa neprekidnim uticajem. Tako štetne posledice loše jezičke politike na televiziji postaju opšteprihvačene i idu protiv procvata sopstvenog jezika. Neophodno usvajanje - Ne spadam među one koji su protiv svake vrste usvajanja reči iz drugog jezika. Neophodno je usvojiti onaj izraz ili reč kada za određenu pojavu, predmet nemamo svoju reč. Rogobatno prevođenje, mehaničko stvaranje reči po receptima drugih jezika takođe se ne može prihvatiti. Reči nastaju sa nastajanjem životnih prilika, pojava i predmeta. Mi nemamo naziv za elektronski aparat „kompjuter” i zato je treba usvojiti, nemamo ni za mnoge društvene pojave i strane reči kojima označavamo te pojave deo su našeg jezičkog fonda. Televizija mora postati svesna svoje odgovomosti za sudbinu jezika. Ona mora slediti opšteusvojenu normativnu politiku jezika kojim se služi. Niko i nikad nije naučno utvrdio da su mogućnosti srpskohrvatskog jezika u izražavanju sveukupnog čovekovog života manje od bilo kojeg drugog jezika. Stvaranje novih reči karakteristika je svih jezika sveta. Brže se razvijaju oni jezici čija se društva uspešnije razvijaju, materijalno i duhovno. Nastajanje novih reči, uostalom, teče nekada čudnim i nepredvidljivim tokovima. Kao zanimljivost neka ovde bude zabeleženo kako su nastale dve reči; engleska „snob” i američka ~0.k.” Prva je skračenica latinskog izraza „sine nobilitatis” - bez plemstva, nije plemič. Time su obeležavani na univerzitetu u Kembridžu oni studenti koji nisu bili plemiči već građanskog porekla. |oš je čudnija istorija reči „0.k.”, koja je danas jedna od najčešćih reči govornog jezika Amerikanaca O.K. je skračenica od O’Keli, Tom je neki bačvar obeležavao da je jedna bačva gotova i da može da se transportuje! Govorio sam samo o negativnim posledicama lošeg jezika na televiziji. Uostalom takva je i tema, upravo cilj razgovora. Drugom prilikom trebalo bi govoriti o neizmernim pozitivnim stranama koje imaju radio i televizija u razvoju jezika. Što se jezika tiče televizija je danas škola sa 15 časova (ili več koliko koji TV centar emituje program) nastave sa slušaocima čiji se broj izražava milionskim ciframa. Pomenimo samo činjenicu da je televizija dala veliki doprinos ujednačavanju jezika u svim prostorima gde se govori jedan jezik, posebno kada se ima u vidu postojanje lokalnih govornih osobenosti. Ta standardizacija jezika, posebno u mlađim i najmlađim generacijama, jezika koji je u osnovi Vukov narodni jezik, učinak je od epohalnog značaja u kome je televizija odigrala presudnu ulogu

186