РТВ Теорија и пракса

ISTRAŽIVANJA

Zorica Jevremović,

publicist

O SVRSI TELEVIZIJSKE KRITIKE

~Inače,Danka Hristić i njene kolege vrlo često dobijaju pisma od gledalaca koji hvale, grde ili ,ispravljaju’ prevode, što govori sa kakvom se pažnjom prati TV program i sve što se na njemu emituje. Istovremeno i o odgovornosti koju prevodioci imaju pred širokim auditorijumom.” B.Džunov

Navedeni tekst je završnica intervjua televizijskog prevodioca Danke Hristić „Politikinom” televizijskom novinaru B.Džunov (nedeljni dodatak za program radija i televizije od 25. februara do 3. marta 1978) i on rečito govori o našoj kulturološkoj svesti, o ulozi i položaju televizijske komunikacije. Kako nam ukazuje B.Džunov, sa jedne strane su oni koji ~sa punom pažnjom prate TV program” (gledaoci) a sa druge, oni „koji imaju odgovornost pred širokim auditorijumom” (stvaraoci TV programa). Po tome, televizijska komunikacija je strogo deljiva a njena dva suprotna кгаја stoje zatvorena u odeljenim skrovištima iz kojih upućuju oprečne, kontrolisane poruke. Ali, da bi jedan „pazio” na odgovornost drugog potrebno je telo ili mehanizam koji utvrđuje stepen odgovornosti, odnosno količinu pažnje. U ovako zadatom sistcmu mišljenja, kritika zauzima, prirodom stvari, posredno a sporno mesto. Sporno, jer kao tumač velikosti gledaočeve pažnje i ispunjenja odgovornosti Ijudi koji stvaraju TV program, filtrirajuči naznačenu okosnicu pažnja-odgovornost, kritika sebe nužno dovodi u onu vrstu zavisnosti u kojoj se položaj identifikuje društvenom arbitražom. Kritika deluje u okviru onog što pokriva težnie „odgovornih” i čežnju „pažljivih”. Ona ie na tai način zadata svirepo postavljenim društvenim kodeksom;

187