РТВ Теорија и пракса

U prvoj polovini XX stoljeća se vjerovalo da su samo medijske smetnje (uskoća kanala, šumovi u njemu i mali domet prijenosa) glavni uzroci neefikasnosti komuniciranja. Međutim, danas postajemo svjesni postojanja i tzv. psi-faktora. Naime, Ijudska svijest nije neutralna struktura, ona nije vosak, ili neki drugi amorfni materijal koji se u procesu komuniciranja može po volji oblikovati. U svakom trenutku Ijudska svijest je oblikovana (individualno i klasno), Prema tome ona prima informacije u procesu komuniciranja vrlo selektivno, pa one koje odgovaraju njenoj strukturi (interesima) pojačava i učvrfćuje, a one koje joj ne odgovaraju koči ili potpuno odbacuje. Ova je spoznaja zato osna točka suvremene komunikologije koja nastoji da shvati zakone pluralizma interesa i zakone pluralističkog dijaloga na bazi utvrđivanja konsenzusa demokratskim tehnikama, a ne difuzijskim pritiskom tele-poruka koje su parcijalne i koje idu za tim da milijune Ijudi obmanu. Još prije 100 godina KMarks je istakao da ne određuje svijest društveno biće, nego, obmuto, da dmštveno biče određuje svijest Primijenimo li ovu tezu na podmčje komuniciranja, vrlo je lako zapaziti da ne može impersonalna svijest koja se posreduje masovnim komuniciranjem, određivati stvame međuljudske odnose, nego da ti ođnosi, tj. socijalni i psihički totaliteti određuju sistem komuniciranja. To uočava i T. Kurtovič kad opravdano kritizira neke najnovije devijacije našeg jugoslavenskog masovnog komuniciranja, jer nije dovoljno samo pisati o „malom” čovjeku, nego se reforma sustava masovnog komuniciranja sastoji u tome ~da naš radni čovjek neposredno utiče na sistem informisanja”. 2l tj. da on nije u poziciji objekta nego subjekta koji daje i prima informacije. S tim u vezi opravdano ističe i Haloran (J. D. Halloran) značenje i stratešku važnost sadržaja informacija u svakoj demokraciji kad se pita: „Kakva je vjerojatnost da oni (koji upravljaju masovnim komuniciranjem) pruže Ijudima količinu i kvaiitetu informacija koje su im potrebne za inteligentno djelovanje u participatomoj demokraciji?” 22 Ocjenjujuči sadašnje stanje u istraživanju procesa komuniciranja, R.A. Baner je još kritičniji, jer smatra da su shvaćanja procesa

21 T. Kurtović, Irtformiuinje u locijalističkom samoupravnom društvu, Novinsko-izdavačko i grafičko poduzeće „Privredni pregled”, Beogrmd, 1977, str. 54.

22 J.D. Hallormn, The Problems We face, „JournaJ of Communicmdon”, Winter 1975, Volume 25.

18