РТВ Теорија и пракса

komuniciranja žalosno iskrivljena jer se istraživači uopće ne zanimaju za ciljeve primatelja. Sve je to dokaz da komunikologija ne može biti neutralna znanost, nego znanost koja je najangažiranija. To je znanost koja proučava granice i mogučnosti maksimalno moguče, ravnopravne i humane komunikacije razumnih biča. Međutim, usporedo s ovako visokim određenjem komunikologije i procesa komuniciranja, treba uvijek imati na pameti da postoji i mogučnost upadanja u jednu koncepciju suvremenog prosvjetiteljskog shvačanja komunikologije i komuniciranja. Neki komunikolozi, zbog svojih klasnih pozicija, nastoje dokazati kako se komuniciranjem stvara demokratsko društvo, a ne klasnom borbom. To je dvostruka pogreška: znanstvena, jer ne vidi ograničenja masovnog komuniciranja i limitiranja njegovog utjecaja na Ijude aksiološko-ideološkim faktorom i klasnim pozicijama sudionika u procesu komuniciranja, i politička, jer se klasna borba nastoji zakamuflirati rafiniranim sredstvima, što nije ništa drugo nego produbljavanje klasnih razlika ovim moćnim suvremenim načinom posredovanja informacija Analizirajući razna shvačanja pojma komuniciranja, uočili smo znanstvena i politička ograničenja u brojnim shvaćanjima toga pojma. Mi smo se prema tome opredijelili za definiciju po kojoj je komuniciranje proces agiranja informacije. Komuniciranje je prema tome proces u kojem informacija iz statusa per se prelazi u svoju upotrebnu vrijednost prema kojoj postaje stvamost ne samo za njenog autora nego i za ostale Ijude koji razumiju kod u kojem je informacija posredovana radi njenog difuziranja. Komuniciranje smo, nadalje, shvatili u funkciji ukupnog stvaralačkog razvoja čovjeka. Treče, s obzirom na aksiološki aspekt, komuniciranje smo shvatili kao takav proces međuljudske aktivnosti u kojem su moguče tri varijante prijema poruke: pozitivno-potkrepljujuča, negativno-potkrepljujuća i neutralna. I, četvrto, komuniciranje smo shvatili kao podsistem društvenog sistema, pri čemu je autor masovnog komuniciranja uvijek društvo. U klasnim društvima, ili prijelaznim društvima, zbog toga dolazi do problema svjesnog korištenja procesa komuniciranja za pojačavaje klasne nadmoči jedne grupe nad drugom. Time je istaknuto još jedno ograničenje komunikacijskog procesa i suzbijeno tzv. modemo prosvjetiteljsko shvaćanje

19