РТВ Теорија и пракса

dramskih tekstova koje je svojevremeno emitovao Rađio-Beograd, mišljenja srao da se pošlo dobrim putem, ukoliko se, recimo, to već ovom prilikora, sa praksom izdavanja ovakvih antologija nastavi. Tada bismo, verujerao, mogli očekivati i izbor iz područja eksperimentalnih i dokumentarnih radio-drama. Dela u ovom izboru predstavljaju, zapravo, klasiku naše radio-dramske literature. Umetnički koncepti ovih radio-dramskih partitura kao da su, nehotice svakako, pisani pod okriljem Mlečne šume Dilena Tomasa, s jedne strane, ili pak, pođ okriljem poetskog realizma Roberta Bolta, s druge. Vladavina „imaginarnog prostora, često vanvremenski zamišljenog”, suštinsko vezivanje imaginacije za jezik i zvuk, manje za poruku i realnost, pri čemu su diraenzije poetskog izuzetno naglašene, osnovne su karakteristike ovih radio-drama. Ne, dakle, realistička radio-igra, ne kolaž, ne eksperiment i ne dokument Autentičnost ovih radio-drama zasniva se, kao što rekosmo, prevashodno na literarnoj dimenziji; njihovo osnovno dramaturško sredstvo je, ne razaranje iluzije, kao u delima Bertolta Brehta, nego potkrepljivanje dramske iluzije jezičkim materijalom. Pri tome, na značaju dobija izražajna snaga ijudskog glasa, sugestija, šum reči, san. Primarno sredstvo oblikovanja jeste jezik sSm koji konotira princip poetskog. Aktuelnom i znakovnom u dramama ovog izbora dato je relativno malo mesta. Izuzetak ođ ovog pravila činile bi samo drame Orest Jovana Hrističa i Lekcija Bogdana Jovanovića, Princip poetskog, dakle, dominantan je kada se radi o ovoj antologiji radio-drama. Pri tome bismo, naročito, istakli

radio-drame Majstor Hanuš Ivana V. Lalića, Bdenje Miodraga Pavlovića i Svetlosti i senke Đorđa Lebovića. Kada kažemo da je princip poetskog dominantan u dramama ovog izbora, a naročito u radio-dramama triju navedenih autora, onda, pri tome, mislimo da ove radio-drame, pre svih iz Izbora, konstituišu pojavu onoga što poljski naučnik i teoretičar književnosti Roman Ingarden naziva metafizičkim kvalitetima umetničkih dela. A to znači da sve što se zbiva u trenucima emitovanja radio-drame „kondezuje se tako reći u jedinstvenu (u neku ruku nadvremensku) sadašnjost” (R. Ingarden). „Poetsko” radio-drame konstituiše se, dakle, u trenutku njegove „estetske konkretizacije” i to na nivou odnosa poruka - primalac. Ovim smo, posrednim putem, došli do tvrđenja đa pravljenje ovakvih izbora radio-dramskih tekstova i njihovo predstavljanje čitaocu (ne slušaocu) iraa svoj smisao bar na dva nivoa. Prvo, ovakav izbor mogućan je i smislen ako se ima u vidu da radio-dramsko umetničko delo iako, po definiciji, akustički fenomen, sazdaje i van te svoje diferencijalne odluke, jedan nivo, nazvali srao ga, prema R. Ingardenu, metafizičkim, koji postoji i u okviru drugih književno-umetničkih dela i, drugo, ovakav izbor mogućan je, smislen i dobrodošao ako se ima u vidu da se dobar radio-dramski tekst može izvorno čitati ne samo kao partitura za radio-kreaciju, nego i kao uzbuđljiv literarni tekst. To su, po našem mišljenju, dva osnovna razloga koja ovaj izdavački poduhvat čine ozbiljnim i vrednim pažnje.

227