РТВ Теорија и пракса

discipline zapisa) ne dokumentuju slikom svoju misao pa samim tim i ostaju daleko od znatiželje i interesovanja ogromnog televizijskog auditorija, a istini za volju i od kulturnih događaja-doživljaja o kojima pokušavaju da informišu. Analitična, kao verbalna kategorija, ovde pominjana kao kultumo-umetnička resekcija, vest kritike i eseja još uvek se oslanja o snažne individualnosti autora-kritičara od kojih, u takvoj praksi, jedino zavisi da li če gledalac moči shvatiti o kakvom se događaju radi. Jer autor-kritičar govori u svoje ime (bez ilustrovanog kulturno-umetničkog doživljaja) dakle, on resekciju izvesnog događaja vrši pred gledaocima rečima a ne slikom, i na taj način, bez obzira koliko je elokventan i kakvim literarnim jezikom deskribuje sopstveni zapis, to ostaje hladno i na ekranu i u sluhu gledaočevom - daleko, tuđe, izveštačeno i krajnje nerazumljivo! Jer je televizijski gledalac naučio da razmišlja slikom a ne rečju. Tačnije, močni informativni medij naučio je gledaoca da percepira sliku, tj. da rekonstmiše izvestan događaj na osnovu dokumenta. A dokument, u ovom slučaju, nije tek prisustvo kritičarevo, nego pokretne slike ispred njega koje u kontekstu percepiranja izvanredno lako uveravaju, informišu, podučavaju i sugeriraju ponuđeni događaj-doživljaj raznolikom gledaocu. Konačno, za televizijskog gledaoca postoji samo jedan zapis vizuelni. U dijapazonu brze i svestrane televizijske informativnosti, inovirano novinarstvo, i opisan zapis klasičnih uzora, dnevne i nedeljne štampe, ovoga puta, iznova, doživljava izvesne modifikacije i nadgradnje u interesu osnovnog, modernog, televizijskog medija i njegovog izražavanja - u smislu preovladavanja slike u odnosu na klasičnu novinsku reč i takođe, novog dokumenta, kao materijalnoj bazi i logičnoj sugestiji osme sile (kako televiziju u svetu nazivaju). U bezmalo permanentnom ratu novinara-autora i televizijskog transfera celuloidne trake, reč, kao osnovni informativni zapis, pomera se u dimenzije bazične sugestije, dok slika, kao inovirani zapis i kao forma prezentovanja, u portalu malog ekrana (razboritošču tehnologije) i metodu nove deskripcije, sve više i sve snažnije obaveštava, odnosno sugerira. Dakle, određeni događaj odslikan okularima novog medija, u kontekstu izvesnih reči (kao vesti) - pokazatelja i imformatora - putem sistematizovanog, a dijagonalnog pretvaranja električnih u elektromagnetske i elektromagnetskih u električne

75