РТВ Теорија и пракса

njene razne mogućnosti. Nije svakako problem samo u nepodrazumijevanju, ili obrnuto, u velikoj uticajnoj moći televizije. A valjalo bi i to imati u vidu. Jer, ako ostali Ijudi koji govore sa ekrana ili po njemu glume, koji ulaze nepozvani u naše domove preko tog „aparata zabave”, utiču na to kako da se ponašamo, govorimo, razgovaramo, kako da se oblačimo i šta da jedemo, kako da budemo umni, zar i pisci i književni kritičari, za koje je interesovanje često atraktivno i pikantno, ne bi trebalo da utiču na širenje književne kulture, na opštu kulturu gledalaca. To mogu samo tumačenjima koja proizilaze iz marksističkog sistema mišljenja, svijesti, odnosno i osobne prirodnosti, jasnoće i jednostavnosti.

O PROBLEMIMA VIZUELIZACIJE TV KRITIKE Televizija je po svom izrazu, prije svega, slika, film. lako se često misli da se u to razumiju samo Ijudi koji to rade, da su oni za to bogom dani, evidentirano je da, kad je riječ o mogućnosti vizuelizacije iskaza televizijskog književnog kritičara ili same knjige o kojoj se govori, sve mogućnosti nijesu iskorišćene, da je tu dosta pojednostavljenijih šablona, mada, isto tako, televizija ne bi smjela da se u tom traganju okreće sebi - nego boljem i neposrednijem tumačenju djela. I najboljem tekstu, najboljem govoru, na televiziji je potrebna odgovarajuća filmska ilustracija, ali samo ona koja je u svojoj adekvatnoj funkciji, u funkciji određene „nadopune” iskaza kritičara ili samog pisca. Istina, autentičnost je i to što se često u razgovorima o knjizi predstavi njen autor iako to, kao i sa ostalim sagovornicima na televiziji, često biva u stilu: evo on je tu, pored mene, pa će i on nešto (osim mene) da kaže. Ali, on je ipak, i u takvoj ulozi, subjekat ne samo u razgovoru nego i u konkretnoj vizuelizaciji svoje knjige, misli i djela. Vizuelizacija je donekle i sam odnos govornika, odnosno kritičara i pisca. Hladno i bezlično govorenje teže nalazi odjeka u gledalištu, dok je iskaz koji je sugestivan i spontan, ako je uz to logičan a ne samo poetizovan, znatno topliji i uvjerljiviji. On je i tim svojim dijelom podređen posredovanju između djela i budućeg čitaoca. Televizija ne bi trebalo mnogo da utiče na to šta će pozvani recezent reći o određenoj knjizi, jer u pitanju je autorski iskaz, lični sud kritičara, lični stil. Koje će slojeve knjige on istaći, koji će vid kritike primijeniti - opet, prepušteno je njemu

82