РТВ Теорија и пракса

sastavni dio jednog menija. I sada, na nama je jedini problem do koje mjere mi kao televizija to uspijevamo, dakle kao Ijudi koji se služimo tim medijem u smislu reprodukcije - samo u smislu reprodukcije, jer zapravo originalni televizijski izraz ne postoji u tzv. draim, i neče nikada ni postojati toiiko dugo dok se mi krećemo u cijeloj umjetnosti u ovim koordinatama u kojima se krećemo. RUSOMIR BOGDANOVSKI, dramaturg TV Skoplje: Mislim da je vrlo teško govoriti o televizijskoj drami kao nečem novom u odnosu na film ili na kazalište zbog toga što u cjelini uzevši i kod nas i u svijetu možemo naći samo dvije-tri drame, ja sam našao dvije, koje su isključivo nešto drugo nego što smo do tada vidjeli na filmu ili u kazalištu, a to je drama Kralj Ibi i drama koja je bila i na našem programu prikazana jedan običan život. To su dva pravca i dva stila koja se kreću u nastajanju TV drame i koja odražavaju život. Kod nas su se glavne podjele svele na to radi li se drama filmski ili elektronski. Može se reći da su oni koji su radili filmski ipak bolje uradili iako to više liči na film, ali je to zato čistije i cjelovitije, a publici je svejedno. ZORA DIRNBACH, dramaturg: Stvar je u tome što mi nemamq pisce koji znaju pisati za elektroniku, to je jedan poseban problem. Ali mi nemamo pisaca uopće i u tome je ~vic”, mislim naravno pisaca za televiziju. FRANC URŠIČ, režiser TV Ljubljana: Ako gledalac želi vidjeti istinu on će je vidjeti, ako se želi zabaviti, on će se zabaviti, a sve to treba postići u jednoj jedinoj drami. Potpuno je jasno što danas svijet traži. Možemo imati i sto epizoda Pozorišta u kuči, to su imale i sve televizije u svijetu, ali ni to ne može vječno trajati. Mi ne možemo ono što se traži nego ono što hoće neki urednici, Teško je naći mjesto gdje ćeš raditi ono što želiš, ali ja imam jednostavno rješenje. Sve što je tvoja preokupacija i želja, možeš raditi samo ako nađeš mjeru. Prisila je onda kada ti kažu „radi vrata , a ti već imaš u pripremi „prozore”.

94