РТВ Теорија и пракса

Đuro Plemenčić

OPRAVDANOST EKRANIZACIJE KNJIŽEVNOG DJELA

1 Kad bih to htio, morao bih se upustiti u analizu takvih postavki kao što je ona Kulenovićeva da „književnost jeste jezik, simbolički sistem. a televizija je samo ,cev‘ kroz koju se gleda na život"; ili proizvoljna tvrdnja istog autora da se „Krleža razlikuje od Andrića (...) što svoju izuzetnu snagu i sposobnost vladanja jezikom sjajno koristi u književnosti, ali nije takav umetnik književnog jezika kakav je Andrić.” 2 „Industrija svesti", u zbirci TV kao medij, Sarajevo, 1978, str. 170. 3 Isto.

U broju 22 časopisa „RTV-teorija i praksa” objavljene su dvije rasprave na temu „Književno djelo u drugim međijima”, R. Munitica i T.Kulenovi a;zapravo su to, kako je označeno u uvodnom tekstu, razgovori vođeni na simpoziju održanom u Beogradu u decembru 1980. Ne namjeravajući da se upuštam u direktnu polemiku sa pomenutim autorima' želio bih samo ukazati na nešto drugačiji pogled na problem, ako ga se, naime, ne promatra s jednostranoga gledišta na književnost kao na neku u sebe zatvorenu duhovnu vrijednost „Pisana književnost” - kaže Hans Magnus Encensberger (Enzensberger) - „imala je, istorijski posmatrano, dominantnu ulogu samo nekoliko vekova. Čak i danas predominantnost knjige ima epizodni značaj. Prethodilo je neuporedivo duže razdoblje u kome je književnost bila usmena.” 2 Posliednji je dio Encensbergove rečenice zapravo neprecizan: valja, naime, reči da su se usmeno prenosili oblici saopčavanja koje danas i u književnosti zovemo pričom ili pjesmom; priča je, međutim, nešto što se pripovijeda, a pjesma nešto što se pjeva, pa već ti nazivi posve jasno govore o porijeklu tih - kako ih danas zovemo - književnih vrsta. Knjiga je danas, dakako, dragocjen medij u kojemu je konzervirana golema količina čovjekova iskustva kroz vjekove i zbog toga

20