РТВ Теорија и пракса

Na terenu se ne sakuplja samo informativni materijal nego i sve forme zabave, od drame do plesa, od pjesme do pričanja priča. Nitko ne može sa toliko autoriteta i uvjerljivosti da govori o životu i problemima sela, kao što mogu sami seljaci. Uloga producenta postaje posrednička, on ne nameće vlastiti stil i interpretaciju, več pomaže Ijudima da se izraze u prikladnoj formi novim sredstvima. On postaje onaj koji omogučava sudjelovanje publike ne samo u pojedinačnom emitiranju, nego i u procesu javnog komuniciranja kao cjeline. Toliko je značajnih mogučnosti da se seoskom stanovništvu omoguči samoizražavanje: Prenosne kamere, snimanje tona, lokalne novine, štampane ofsetom ili šapirografom, dijapozitivi, fotografije ili zidne novine zadruga i drugih lokalnih organizacija, dramske grupe, narodni pjevači, lutkarska kazališta, Postavlja se pitanje kome to izražavanje koristi? Da li je to samo za njih same ili i za druge? U duhu horizontalnog komuniciranja toliko bitnog za međusobno upoznavanje i svijest o drugima, izražavanje će morati preći lokalne granice. Eskimske seljake interesiraju Eskimi koji žive na hiljade milja daleko, s kojima dijele isti jeziki kultura Zemljoposjednici su veoma zainteresirani za bitku koju vode radnici na udaljenim imanjima. Gradsko stanovništvo slabo informirano o zbivanjima na selu (odakle su mnogi i sami došli) s interesovanjem prati sve životne probleme koje iznose sami seljaci. Tehnički, organizacijski i financijski aspekti horizontalne komunikacije unutar pokrajine, države i večih geografskih regija zavređuju mnogo više prostora nego što ova kratka studija ima na raspolaganju. POSLJEDICE ODREĐENE POLITIKE 1. Da bi se temeljito i djelotvorno potpomogao razvoj sela potrebno je da su svi društveni ciljevi usmjereni ka istom ispunjenju. Sve dok su sredstva komuniciranja pod potpunom kontrolom političkih i privatnih interesa sa ciljem postizavanja određenih namjera i stjecanja preimučstava, dokle god su usmjereni služenju ekonomskih i obrazovno povlaštenih socijalnih slojeva koji pretežno žive u gradskim sredinama, sve dotie se stanovnicima sela ove mogučnosti uskračuju, čak i kada oni čine nadmoćnu večinu stanovništva. Otuda proističe potreba da se i sva sredstva komuniciranja, bila ona tradicionalna ili suvremena, smatraju društvenim dobrima u duhu koji je proklamiran za sva emisiona sredstva na

85