РТВ Теорија и пракса

rada, a ne udublj.ujući se u specifičnu problematiku radio-drame. Jasno je, svaki glumac koji makar samo jedanput učestvuje u radio-drami odmah uoči izvesne razlike između tog učestvovanja i svog rada u pozorištu; no da li su svi svesni koliko su te razlike duboke? Pozorište pre svega ima svoju publiku; nju ima i svaka pojedina predstava. Radio-drama nema publike u tom smislu, tu ne postoji skup Ijudi koji su se za to okupili na jednom mestu da bi gledali (i slušali) predstavu koja če se tu izvesti. Radio-drama ima pojedine slušaoce, mnogobrojne, aii između sebe nepovezane; njima radio ništa ne „predstavlja” i ne prikazuje, radio samo emituje, samo šalje svoje talase, kao sunce zrake, pruža ih kao pipke na razne strane, u sve krajeve zemije, on se svakom slušaocu ponaosob uvlači u uvo, i samo kroz ovo probudi njegovu pažnju, uzbudi njegovo osečanje. Pozorišni gledalac je svedok zbivaja koje se pred njim odigrava: sve to on i čuje svojim ušima i vidi svojim očima, radi toga je i došao u pozortšte. Radio-dramu doznajemo kao što se doznaje šta se u susednoj sobi događa kada se osluikuje iza zatvorenih vrata a ne može čak ni zaviriti kroz ključaonicu; sve je tu svedeno na jedan kanal, jedan put, jedno čulo (mnogo više nego u nemom filmu). Pa ipak slušalac mora biti u mogućnosti da doživi potpunu dramu, u njemu se ne sme pojaviti potreba, pa ni želja, da išta od dramskog zbivanja vidi, - njegov sluh mu mora dati sve, ništa tu ne sme nedostajati. Međutim, u naioj (beogradskoj 1 ) radio-drami asjlostaje štošta. Evo, u ovoj adaptaciji jednog dramatizovanog romana spiker je nadugačko opisivao proleće na selu, pre nego što će početi scena koja se onde i dešava. Ali ne čujem nijedan od mnogobrojnih karakterističnih zvukova koji se na selu u proleče mogu čuti. A kao što pozorišni gledalac negoduje kada mu se prepričava ono što bi trebalo da mu se prikaže, tako ni meni, radio-slušaocu, nije pravo što mi se uskraćuje ono što bih sam mogao i želeo da čujem. ZVUČNE KULISE Zvučne kulise u radio-drami imaju isti značaj, ako ne i veći, kao i vidljive u pozorištu. Ako treba da se pomoću njih (a ne, recimo, pomoću samog teksta) utvrdi mesto zbivanja, onda te

1 Reč je o beogradskoj radio-drami. Ne sumnjam da s-e sa siičnim prcrf)leimma bore i druge naše radio-stanice ali koliko su i kako uspele da ih reše, treba da kažu oni koji su češče slušali njihove dramske emisije.

96