РТВ Теорија и пракса

Beogradu i čitavoj Srbiji, sve teže održava svoje redovne sedmične programe Nedelja kod Brane. Mogli bismo se zapitati nije li ovde reč o normalnoj zasičenosti autora i publike žanrom i njegovim več prepoznatljivim oblicima, prirodno odumiranje i smena novim humorističko-satiričnim izrazima? Ali, novih oblika nema. Neki pokušaji u „starom stilu” potraju godinu-dve i odumru. Jedino se duže održalo „Beogradsko malo pozorište” Dušana Životiča. Osnovano marta 1931, trajalo je do 1941. godine. Ali ono nije bilo kabaretskog tipa, niti je negovalo humorističko-satirični komentar na aktuelna zbivanja. „Repertoar je največim delom vedar, veseo, lak i zabavan, sa najviše francuskih i nemačkih vodvilja i površnih komedija” - piše o njemu Borivoje S. Stojkovič u Istoriji srpskog pozorišta (str. 937). Da li je slučajno što nekako istovremeno programom Radio-Beograda, kao što smo videli, dominiraju vodvilji? No, ako pretpostavimo da su radio-stanica i bulevarska pozorišta bili u nekakvoj, svako u svojoj teškoj situaciji, da vidimo kako je u to vreme stajalo sa humorističko-satiričnom štampom, koja je u Beogradu i Srbiji imala bogatu tradiciju kako po broju listova tako i po njihovoj smelosti, angažovanosti, duhovitosti. Alek Marjano (Aleksije Marjanovič) u svojoj bogato ilustrovanoj i dokumentovanoj knjizi Jedna smešna istorija (NIŠRO „Jež”, Beograd, 1982) tvrdi; „Period od 1924. do 1935. godine svakako predstavlja največi pad humorističkih listova u čitavom njihovom izlaženju od 1850. godine”. Kriza humora je dakle, bila opšta, pa otud ona na radiju mora imati šire uzroke. ~U tom vremenskom razdoblju klima nije bila najpovoljnija za život humorističkih listova i oni su pretežno umirali veoma mladi. Kako je vreme od završetka rata odmicalo klima je postajala sve gora, pa su i oni postajali sve anemičniji”. Ova ocena A.Marjana može se slobodno usvojiti i za ostale oblasti humorističko-satiričnog stvaralaštva. Ta „klima”, koja je „postajala sve gora”, bila je, u stvari, nasrtaj vlastodržaca na moderno, napredno i slobodarsko u društvu i politici (ispoljen još Obznanom 1920. i

109