РТВ Теорија и пракса

svoju priču svakodnevne doživljaje prosečnog Brazilca neprekidno rastrzanog između sna i jave. Glumci, neosporno, stiču populamost preko ličnosti koje tumače - postaju akteri koji šire izvestan oblik kulture. TV novela na taj način doprinosi jačanju etičkih i religioznih stavova brazilskog društva, njegovog ukusa, lestvice vrednosti i psiholoških dispozicija. Ukoliko se baci kritički pogled na TV novelu, može se osloniti na analizu koju je dao Alhidas Hreimas. TV novela se može uvek proučavati, počev od glavnih ličnosti. Svaki protagonist je jedan društveni predstavnik a grupa predstavnika može da ispuni jednu istu funkciju. Na primer, tri glumca koji igraju pozitivne uloge: pomoči svom bližnjem, činiti dobro, učiniti nešto za dobrobit drugog, zajedničkim crtama čine ono što se zove „dejstvo”. Kao nijedan dmgi tekst, TV novela može da ima bar šest „dejstava”: D1 - subjekt ili heroj, D2 - cilj radnje, D3 - mozak akcije ili D4 - izvršilac radnje, D5 - pomoč ili podrška i D6 - rival ili izdajica, što omogučava da se zamisli sledeča shema; jedna ličnost (Dl) iz materijalnih razloga ili ne (D2) učini nešto (D3) što koristi nekom trečem - pojedincu ili društvu (D4); usput če dobiti nadoknadu (D5) ali če se i sukobiti sa preprekama (D6). Glumac može da preuzme jednu ili više uloga u isto vreme, i da bude u izvesnom odnosu sa drugim ličnostima. Ovaj odnos može biti jednostavan, kada sadrži samo dva elementa. U datom odnosu, elementi mogu da predstavljaju zajedničke karakteristike (spajanje) ili suprotne (razdvajanje). Razdvajanje može da bude suprotno ili kontradiktorno, belo i crno imaju zajedničku boju; istovremeno, belo je suprotno crnom, i

117