РТВ Теорија и пракса

PRIZREN, NOVEMBRA 1944. Od zarobljenih, delimično uništenih neprijateljskih radio-stanica, mladi tehničari - entuzijasti u Prizrenu i Prištini uspeli su, odmah posle oslobođenja, da sastave uređaje i osposobe ih za rad. Radio-Priština bila je snage 5 vati i imala 500 gramofonskih ploča (zaplenjenih od neprijatelja), dva gramofona, dva studijska pojačivača, antenu, jedan radio-aparat i deset zvučnika. DRAŠKO JANIĆIJEVIĆ (tehničar koji je osposobio stanicu u Prizrenu): Sve je počelo 1944. godine s jednim razglasnim centrom u Prizrenu. Na početku smo ozvučavali grad zvučnicima jer je na Kosovu bilo malo radio-aparata. Ljudi su se okupljali oko tih zvučnika i slušali vesti na albanskom i srpskohrvatskom, a kasnije i na turskom... Vesti sa fronta stizale su do naše redakcije iz raznih krajeva koji još nisu bili oslobođeni. Ponekad i preko Radio-Beograda. Dešavalo se da smo pojedine informacije saopštavali tako što smo u rano jutro sačekivali prvi autobus i molili prvog putnika koji je imao neki dnevni list, da nam novine pozajmi da se njima poslužimo. Celokupan program odvijao se uživo tako da su u pet sati ujutro u studiju morali biti spikeri, pevači, pa i ceo orkestar - radi izvođenja programa. Muzički program je sačinjavala uglavnom partizanska i masovna muzika. U muzičkim emisijama učestvovao je često i hor 46. divizije. Od početka oktobra 1946. Radio-Prizren se oglašava kao Radio-Priština, pošto su uređaji i ekipa radio-poslenika prethodno preseljeni. CETINJE, NOVEMBRA 1944. Dve nedelje posle oslobođenja, 27. novembra 1944. počeo je sa emitovanjem Radio-Cetinje. Bila je to treća jugoslovenska radio-stanica (posle Dubrovnika i Beograda) koja se oglasila u oslobođenoj zemlji. U to vreme još su se vodile borbe u Crnoj Gori i zapadnim delovima naše zemlje. Podgorica (Titograd) je

145