РТВ Теорија и пракса

која mnogo lakše uspeva da osvoji publiku nego epizoda od 15 minuta l . Spoj dva prethodna žanra posmatračemo kroz Fransoa Gajara, kombinaciju popularnog feljtona i serije svakodnevne epizode koja obrađuje jedan „događaj” nedeljno. Originalnost ovog feljtona, za sada največeg uspeha ovog žanra, leži u istovremenoj evoluciji glavne ličnosti i uticaju njenog privatnog života na njeno profesionalno ponašanje. Na ovaj način se (ali na to čemo se vratiti) objašnjava težnja za verodostojnošču ličnosti koja više nije stereotip: heroj - supermen iznad Ijudskih svakodnevnih problema. „Uspeli smo” - govorili su Mae i Granže kada su televizijski gledaoci poistovečivali glumca sa herojem; publika je u toj meri verovala Čoveku iz Pikardije (L’homme de Picardie) da je glumac Kristijan Barbije_ dobijao pisma koja su se odnosila na heroja feljtona Dirtola. Primao je pisma u kojima mu se, na primer, nudio posao. Što se Pjera Santinijea (negativne ličnosti) tiče, on je dobijao preteće poruke upučene „advokatu”. Heroji su umorni: svakodnevni uspeh više im mnogo ne leži. Fransoa Gajar traži da „upozna istinu”... što mu uvek ne polazi za rukom ali to ne umanjuje istinitost epizoda emitovanih svake večeri. UTISAK REALNOSTI Uspeh feljtona počiva na činjenici da televizijski gledaoci mešaju realnost i fikciju; zbog toga oni poistovećuju glumca sa likom koji igra. Ova činjenica ima uticaja na podelu uloga; čuveni glumci vrlo su poznati da bi bili uverljivi. Realizator Čoveka iz Pikardije Žak Erto (Jacques Ertaud) ovako objašnjava zašto je izabrao Kristijana Barbijea za ulogu Dirtola. ~Da smo, na primer, izabrali Žana Gabena za ulogu Dirtola, gledaoci bi pre videli Gabena nego Dirtola. A kako široka publika nije poznavala Kristijana Barbijea ona ga je identifikovala sa Dirtolom.”

1 Anri Granže, autor Francois Gaillard ou la vie des autres (Fransoa Gajar ili život drugihj, u jednom intervjuu o svorn poslu.

87