РТВ Теорија и пракса

која se neizbežno našla ukleštena „između sistema povijesti umjetnosti na jednoj strani i službene televizije na drugoj”. Odatle je i proizišao dualizam koji se nije mogao lako rešiti: „Umjetničke video-vrpce umjetnička su djela i kao takve trebalo bi ih uključiti u službene strukture za cirkulaciju umjetnosti, a istovremeno to su produkti tehnologije komuniciranja, pa bi trebalo da budu dio dominantnog sistema informacija, a to je televizija” Zaključak je bio neminovan: „Činjenica je da su prostori u muzejima i galerijama preskučeni za video-umjetnost, kao što je na žalost i to istina da televizija uopče nije pristupačna, zbog historijskog jaza između umjetnosti i društva”. Refleksi te opšte krizne situacije koja je tako otvoreno prikazana u pomenutom tekstu osetili su se i u jugoslovenskim prilikama: uz rapije teškoče s tehničkom opremom i mogućnostima produkcije išlo je i opadanje elana kod niza pojedinaca, mada su drugi među njima i u tim sve nepovoljnijim uslovima nastavljali rad, štaviše, razvijali ga i u medijskom i u umetničkom pogledu. A kada se tome doda da je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina došlo do obnove manuelnih

Raša Todosijević: WAS IST KUNST? (Video, 1979.)

161