РТВ Теорија и пракса

како bi ga izgovorio, na primer, čovek rođen u lužičkom kraiu? Kad god čujem glumca da govori kolokvijalni jezik osetim, čujem, već posle nekoliko sekundi, svu laž imitacije, svu bespomoćnos oponašanja. Jezik je čudo „svekolike narodne duše”, največe narodno stvaralaštvo, nešto neponovljivo autentično kao što je neponovljivo autentično svako narodno predanje. Najmanja pomeranja duboko zadiru u falsifiKat. To nikako ne mogu da shvate oni koji podržavaju, na primer, prepravljače narodne muzike, to sveopšte, genocidno uništavanje narodnog duha. Ako u hemiji samo molekul više ili manje može da izmeni jedno jedinjenje, zašto ne priznajemo da je bar toliko i ovde slučaj! Pred mikrofonom je trenutno Feđa Stojanovič. Iz istočnih je krajeva. Radmila Vidak, lektor, kaže: „Feđa, nijednu dužinu, molim! Akcenti bez muzike! Samo udar!” (Iktus.) (Kada bi Radmilu slušali svi naši spikeri, svi govomici, svi učitelji, kad bih i sam mogao da je poslušam!) Ona, kasnije, kaže: „Jezik se do izvesnog doba uči jekdnom polovinom mozga. To je utvrđeno eksperimentima. Odrastao čovek uči onom drugom polovinom, ali prva polovina zauvek ostaje ono što je. Strani jezik se ne može naučiti kao što se uči maternji!” Ja sam mišljenja da postoji bitna razlika između takozvanih književnih jezika i narodnog govora, naročito ovih kolokvijalnih. Prvi, književni, je po mnogo čemu veštački jezik, stilizovan je. Po mnogo čemu nosi opšta obeležja i samim tim dostupniji je imitiranju. Verujem da je jednom Srbinu, na primer, lakše naučiti, do najviše perfekcije, neki strani jezik, i to onom drugom moždanom polovinom, nego da savlada sve tajne jednog kolokvijalnog govora čiju čak leksiku, manje-više, u potpunosti razume. To što televizija dopušta, ne samo da dopušta, ona to neguje! - pravo ačenje s nečim što je narod stvarao stotinama godina, daje mi za pravo da protestujem kad god mogu: oni koji su za to odgovomi nemaju nikakva znanja o narodu, nemaju savesti da to prepuste drugima, i najpogubnije od svega: oni ne vole taj narod. Njihova glupost, njihovo

120