РТВ Теорија и пракса

pre svega humorističko-satiričnim prilozima (relevantno društveno-kultumo značenje i reafirmacija potrebe za zabavnim elementima u televizijskom prikazivanju). Zabava kao sadržaj ne probija se do viših vrednosnih slojeva. Slično su i muzičke emisije vrednovane nešto nižim ocenama. Međutim, žiri je sada uveo u igru i kriterije formalnih predstavnih odlika, zamerajući bilo konvencionalnost i rutinerstvo, bilo prenaglašenu metaforičnost i nedokučivost vizuelnih asocijacija (traženje novog i raskid komunikacije). Upravo se stvama i übedljiva razlika između kritike u štampi i žirija publike očituje u vrednovanju zabavnih i muzičkih emisija i to s obzirom na određivanje tačke gledišta. Dok kritika gotovo jednodušno i visoko ocenjuje savremeniji televizijski izraz i medijsku inovativnost, nekada i bez naročitih osvrta na ishod, pa i uzdržavajuči se od izjašnjavanja, žiri publike na rečima podržava ove težnje, aii nema sklonosti da podršku iskaže visokim ocenama, odnosno ne nalazi poseban kvalitet ni u pokušaju ni u rezultatu. 2 Nepodudamost ocena publike i kritike vodi poreklo između ostalog, iz odnosa prema kulturnim sadržajima i inovativnim elementima u televizijskom prikazivanju, Gledaoci, na jednoj strani, projektuju i učvrščuju vlastite ukuse i htenja, što u muzici i zabavi proizvodi uprošćavanje i ograničavanje obima tvorevina kulture, a na drugoj, daju prednost prepoznavanju i usavršavanju tradicionalnih obrazaca televizijskog izražavanja, nedovoljno spremni da tačke oslonca za vrednovanje uspostave u inovativnim, pogotovu eksperimentalnim vidovima. Suočeni s njima, gledaoci se neprestano kolebaju: prihvatanje mogučnosti pretvara se u otpor prema konkretnom ostvarenju, čime se uslovnost prepoznavanja i navike uzdiže na ravan pouzdanog kriterija vrednovanja (kao vrednosna zamena zahteva za komunikativnošču).

2 napisi Q.fimisijama na smotri nisu u našem predmctu, ali smo o tome više pisali u prethodno navedenom istraživačkom izveštaju.

47