РТВ Теорија и пракса

ove progresivne deklaracije ostaje konačno samo pravo radnim Ijudima i građanima na demanti, kako ga formulira čl. 22 ali se i to pravo svodi samo na ispravku u slučaju osobnog vrijeđanja građana, a ne na pravo da se svakome građaninu mora ohjaviti njegova informacija, ako je znanstveno, društveno i logički zasnovana, što već postoji formulirano u nekim zakonima skandinavskih i drugih zemalja. Zato bi taj nedostatak svakako trebalo što prije i što temeljitije ukloniti, jer se bez zakonskog formuliranja prava svakog građanina na javnu komunikaciju, tj. na pravo da se objavljuju njegova mišljenja, ne može zamisliti nikakva transformacija staroga sistema javnog informiranja u sistem javnog komuniciranja svih sa svima na bazi razuma i značenja iznesenih informacija. To je krucijalna točka u kojoj se temeljito razlikuju svi klasni i indoktrinirajući sistemi informiranja od onih koji mass media shvaćaju kao općenarodne tribine na kojima svaki građanin ima pravo nastupati, pa čak to pravo ostvarivati i sudskim putem, kako Zakon sada predviđa samo za demanti. Kada se pročita u čl. 11 sintagma o pravu „radnih Ijudi i građana da budu blagovremeno, istinito i cjelovito i objektivno informirani", onda je očito da se takvim formulaćijama još uvijek zadržavamo u starom sistemu u kome je radnik i građanin objekt. A smisao je samoupravnog socijalističkog društva, kao što smo već pokazali, da radnik i svi građani konačno iziđu iz pozicije objekta i recipijenta javnoga inforrniranja i postanu vlasnici odnosno kreatori svih informacija koje su podloga za donošenje racionalnih odluka u svim sferama rada, života i stvaranja. Zadržavajući pravo radnih Ijudi i građana da sami informiraju na nivou opće deklaracije, dok se ta deklaracija u konkretrzaciji posve gubi r sistem ponovao izgrađuje kao jedan posrednički način informiranja, mi nećemo moći ostvariti željenu transformaciju ni sredstava masovnog komuniciranja niti übrzati drušlvene promjene u smislu afirmacije samoupravljanja i neposredne demokracije. I to je ono što bi valjalo Sto prije novelirati u ovom Zakonu.

122