РТВ Теорија и пракса

Ijuai neprestano ponavljaju istu formulu koja je apsolutno lažna. FREJLING: Posle teze o Akvinskom krenuli ste u svet novinarstva, televizije i publicistike. Ovo je na izvestan način bila vaša prolazna faza. EKO: Nikada nisam prestao sa naučnim radom. Tako sam, u godinama posle rada o Akvinskom, napisao opširan odeljak za zajednički rad iz istorije estetike. Odeljak je obiman, gotovo kao knjiga, i govori o medievalnoj estetici. Ja sam, naprosto, umesto da ostanem na univerzitetu, otišao da radim za kulturne programe na televiziji. Ovo je bila veoma zanimljiva i povoljna prilika zato što sam, kao teoretičar, kao naučnik zainteresovan za estetiku i komunikaciju, bio u mogućnosti da iznutra vidim funkcionisanje mass media. Oduvek sam bio sumnjičav prema teoretičarima koji su sa svojih univerzitetskih katedri govorili za ili protiv mass media, a da nisu videli pravu stvar. Zato mislim da sam one četiri godine na televiziji proveo više kao posmatrač nego kao pravi TV producent; ali bilo je to izvanredno iskustvo koje mi je pomoglo da iznutra shvatim mehanizam, dinamiku čitave stvari. FREJLING: Svakako, uobičajen izraz mass media koji Vi koristite podseća na misaonu klimu u kojoj se odvijalo istraživanje popularne kulture u to vreme. To je nešto za mase, to je nešto što oni čine, to nije nešto što mi činimo. Da li ste osetili neprijateljstvo prema istraživanju popularne kulture u to vreme? EKO: U početku, da. Kada sam 1964. objavio knjigu Apokaliptici i integristi, dužu semantičku analizu komičnih stripova. Tada sam bio prinuđen da stavim jedan uvodni navod kao „inicijal", istovremeno sa dva druga jednim Rodžera Bejkona i drugim Leonarda da Vinčija. Oba na različite načine kazuju da ono što je vredno u učenosti nije kvalitet objekta već kvalitet metoda. Smatram da je moguće izučavati sa veoma ozbiljnog stanovišta čak i špagete, kao što je moguće govoriti stupidno o Džonu Loku. Nije objekat taj koji je

147