РТВ Теорија и пракса

glavnih mojih junaka zove Horhe de Borgos pokušavaju da čitaju knjigu kao alegoriju ili kao roman a c/efi pitaju me: ali zašto ste stavili Borhesa u tu poziciju? Nisam, ja izabiram imena, izabrao sam ih sam i voleo sam da imam slepog bibliotekara u lavirintu, u biblioteci, a ovaj bibliotekar je morao biti Španac zbog mosarabijskih apokalipsi i izgledalo mi je dobro nazvati ga imenom koje je, ako želite, ako insistirate, slično Borhesovom; ali kunem se da u tom trenutku nisam znao da moj junak mora postati krivac, zato ne postoji nikakva povezanost između te dve stvari u istom smislu u kome se Vilijam rađa u Baskervilu, ali Šerlok Holms nije bio franjevački monah. FRELING: Pisali ste nedavno o užasnoj sofistici kojom se raspravijalo o mnogim stvarima, delimično i u američkoj književnoj kritici. Da li Vam smeta to što se predmet koji se osamostalio kao poduhvat teorija svakodnevnog života skoro vratio u teologiju? EKO: Razmišljam o razumljivosti kao moralnoj obavezi za pisca i za naučnika. Ponekad sam bio opterećen prekomernim popularisanjem, ili ako se setite velikih učitelja uzmite Džona Loka ili Dekartovu raspravu o metodi, na primer oni su razumljivi. Kada upotrebljavaju teško razumljivu reč oni je objašnjavaju. Platon je bio razumljiv čak i u najtežim od svojih dijaloga. Zato razumljivost kao napor da učinite Ijudima shvatljivim ono što želite reći jeste moralna obaveza naučnika. A nejasnoća je ponekad simbol, simptom koji svedoči o samom intelektu, mada ne uvek. Postoje trenuci u kojima morate biti nejasni zato što je nemoguće da budete odmah razumljivi. A ove teškoće bi trebalo da dođu na kraju kao rezultat velike borbe. Ona ne mora biti izabrana na početku kao vrsta znaka raspoznavanja. Jedan od najprivlaČnijih zadataka kod izučavanja pojedinih autora jeste u tome da se razume kada su oni nejasni zato što bi tako trebalo da bude, a kada zato što oni tako više vole ili zbog intelektualne slabosti. U svakom slučaju to nije baš iako razlikovati. Preveo s engleskog Bratimir Joksimović

154