РТВ Теорија и пракса

RTV ESTETIKA

Radoslav Lazič

SEMIOLOŠKI PRISTUP TELEVIZIJI

Napomene uz objavljivanje odeljaka Uvod, Modaliteti televizije i Zaključak: Nešto sasvim različito? iz knjige Džona Fiskea i Džona Hartlija Tumačenje televizije

U mnogobrojnim pristupima fenomenu televizijskog medija, poslednjih godina smo svedoci i semiološkog razmatranja televizije. Posle književne, likovne, filmske, pozorišne semiologije, sada nam britanski teoretičari Džon Fiske i Džon Hartli ukazuju na svojevrsno Tumačenje televizije. Izvodeći svoju semiološku metodologiju iz traganja za značenjskom teorijom teievizije kao semiologijom raedija, autori ukazuju na to da se smisao televizije i razumevanje njenog znakovlja ne bi mogli dosegnuti sredstvima književne kritike. „Kodovi koji stvaraju strukturu televizijskog jezika" znatno su sličniji kodovima govora negoli pisanja. Stoga je na neuspeh osuđen svaki pokušaj da se televizijski tekst dekodira kao da je reč o književnom tekstu. Priroda televizije se može pre razumeti iz oralne komunikacije i njenih vizuelnih elemenata, dok je fenomen štampanog teksta neprimeren suštini ovog medija. „Televizija je, s druge strane, kratkotrjna, epizodna, određena, konkretna, dramatična. Svoja značenja oblikuje uz pomoć protivrečnosti, te poređenjem na izgled kontradiktornih znakova, dok je njena logika oralna I vizuelna“.

155