РТВ Теорија и пракса

Džon Fiske Džon Hartli

TUMAČENJE TELEVIZIJE

uvot) Avgusta 1976. godine, Bfitanska korporacija za radio-difuzija(BßC) proizvela je, u čast četrdesete godišnjice reievizije, emisiju pod naslovom Šta mislite. katcva je do sada bila? Odgovor na ovo duhovito pitanje, poznato svakom Ijubitelju TV komičara Morkema i Vajza (Morecambe i Wise), glasi ~Đubre!“ Očigledno je da BBC gaji jednake sumnje prema kvalitetu svog prorama kao i mnogi TV kritičari. Imajući u vidu čak i takVu skromnost najstarije radio-difuzne organizacije na svetu, bilo bi prenagljeno odmah stati na suprotno stanovište naime, da je prosečan televizijski proizvod, meren posebnim merilima, verovatno dobar koliko su to bili elizabetinska drama ili roman devetnaestog veka, naravno po ondašnjim merilima. Međutim, bacimo li pogled na pojedine kritike koje su o elizabetinskom pozorištu i dramaturzima izrekli kritičari toga vremena, zapazićemo da oni koji su najbiiži pozornici ne izriču obavezno najtačnije procene. Najzad, i samog Šekspira je njegov kolega, dramski pisac Robert Grin (Robert Grene) nazvao „skorojevićem i blebetalom“, koji „umišlja da je u stanju kao iz rukava izbacivati bombaste i kitnjaste stihove poput najboljih pesnika". S druge strane, i pojedini poštovanja dostojni građani ove zemlje smatrali su da se o pozorištima Šekspirovog vremena ima šta reci: „То su mesta na kojima se obično okupljaju skitnice, varalice, protuve, lopovi, kradljivci konja, razvratnici, prevaranti, izdajnici i ostali

157