РТВ Теорија и пракса

besposličari i opasnici... Kod pobrojanih Ijudi pozorište podstiče besposličenje, a kalfe i ostale sluge odvlači od njihovog svakodnevnog posla, dok sve ostale građane navodi da odbacuju propovedi i hrišćanske običaje, i sasvim zanemaruju poštovanje i odanost veri. I ' l I televiziju njeni savremenici optužuju za mnoge brojne (mada nipošto sve) navedene zločine. Pa ipak, baš poput elizabetinskog pozorišta, i ona predstavlja prisno i popularno iskustvo ogromne većine Ijudi iz svih društvenih slojeva. Od sedamnaestog veka naovamo, elizabetinska drama bila je predmet mnoštva podrobnih istraživanja, pa se sudovi nalik na upravo navedene danas smatraju pomalo preteranima. Što se televizije tiče, nedostaju nam upravo takva detaljna istraživania. Možda su televiziiske predstave jednako dobre kao i predstave elizabetinskog pozorišta, ali još ne posedujemo potpuno oformljen jezik kojim bismo ih ~pročitali“ i shvatiii. Do danas su stvorena veoma istančana sredstva za razumevanje književnih i dramskih dela. No, ta sredstva ne moraju obavezno biti primenljiva i na televiziju. Baš kao što književnost nije isto što i drama (te Šekspirovu dramu ne možete ~čitati“ na isti način na koji biste čitali roman iz devetnaetog veka), tako se i televizija kao medij razlikuje od oba fenomena. Pored toga, televizija je osobeni proizvod savremenog industrijskog društva, dok su narn književnost i pozorište stigli iz društava potpuno drugačije strukture i organizacije. Istina, bili su prinuđeni da se prilagode savremenom svetu svetu za koji je televizija jedno od osnovnih obeležja. Sredstva tradicionalne književne kritike, dakle, ne odgovaraju u potpunosti televizijskom govoru. U najboljem slučaju, može se primeniti nešto nalik na metaforu nepoznati televizijski smisao mogao bi se dokučiti uz pomoć tog poznatog oruđa književne kritike. No, čak i tada se javljaju problemi od kojih je jedan od najomovnijih nerado prihvatanje činjenice da su

1 Harbage, A (1941), Sekspirova publika (Shakespeare’s Audience), Čikago, Universitv of Chicago Press.

158