РТВ Теорија и пракса

književnost i televizija dva potpuno različita medija. Svaki od njih poseduje jedinstven skup oheležja koja ga određuju, ali kodovi koji stvaraju strukturu televizijskog ~jezika“ znatno su sličniji kodovima govora negoli pisanja. Stoga svaki pokušaj da se televizijski ~tekst“ dekodira kao da je reč o književnome tekstu ne samo što je osuđen na neuspeh već će, zbog činjenice da nije u stanju da obavi zadatak za koji je po svojoj suštini nepripremljen, vrlo verovatno dati negativnu ocenu. Danas, međutim, živimo u svetu u kojem se pismenost i njoj srodne veštine i načini mišljenja vrlo visoko cene. To znači da tendencija da se svi mediji, pa tako i televizija, vrednuju receptima iz književnosti nije posledica puke intelektualne zabune. Pre bi se reklo da ona odražava vladajuće kulturne vrednosti koje su uhvatile korena tokom pet stotina godina štampane pismenosti. Osim toga, ta se tendencija ne ograničava na televizijsku kritiku. Slične misaone navike navode Ijude koji ( kontrolišu i kodiraju televizijske poruke (Ijude dovedene uglavnom iz književnih društvenih slojeva) da unutar svoga medija pokušavaju sačuvati književne vrednosti. U pitanju je tipičan primer pojave koju Makluan naziva „retrovizacijom" nov medij istražuje svoj potencijal sredstvima medija čije mesto sve više zauzima. TeJevizija je u izvesnoj meri sklona rušenju vrednosd visoko cenjenih u pismenosti, što možda objašnjava nelagodnost BBC u vezi sa sopstvenim dostignućima tokom četrdeset godina emitovanja programa. Pisana reč (a posebno štampana reč) u svom delovanju koristi i tstcmemenn podstiče, sledeće elemente: dostednost, pripovedački tok od uzroka prema posledici, univerzalnost, apstraktnost, jasnoću i nepromenljivu boju glasa. Televizija je, s druge strane, kratkotrajna, epizodna, određena, konkretna, dramatična. Svoja značenja oblikuje uz pomoć protivrečnosti, te poređenjem na izgled kontradiktornih znakova, dok je njena ~logika“ oralna i vizuelna. Nastojaćemo pokazati da protivrečnost između književnog i neknjiževnog načina mišljenja proizlazi iz odgovarajućih društvenih i istorijskih uslova, kao i da je ta protivrečnost pomogla u obiikovanju televizijskog govora. Drugim rečima, pre no što dođemo do jezika koji odgovara

159