РТВ Теорија и пракса

centralizovano stanovište doći do punog izražaja u televizijskoj poruci i čiji će zastupnik gotovo sigurno biti naš novinar narodni pevač. Međutim, televizija nikako nije jednostavan medij te se ni njena značenja ne mogu jednostavno saopštavati. lako je neosporno da se većina poruka,a posebno usmena sadržina novinarskih poruka, kodira u skladu s vladajućom definicijom situacije, pokušaćemo da pokažemo da nas to ne primorava da tautološki zaključimo kako ~oni koji su na vlasti nužno moraju i vladati“. Nema sumnje da je ovakva tvrdnja tačna, ali se problem tu ne iscrpljuje. Drugi deo ovog poglavlja posvetićemo načinu na koji medij reaguje na suprotstavljena stanovišta ili im čak omogućuje da se materijalizuju. Vratimo se pojmu „logike usmenog“. U kojoj je meri on različit od uobičajenog shvatanja logike? Odgovor treba potražiti u poreklu logike koja, kako Gudi i Vot podvlače u svojoj nadahnutoj studiji o posledicaraa obrazovanja putem pisane reči, proističe iz pronalaska pisanog govora u klasičnoi Grčkoj: ~Od velikog je značaja činjenica da se ideja ’logike’ odnosno, nepromenljivog i bezličnog govora javlja tek sa prvom široko rasprostranjenom pisanom kulturom" (str. 331) 1 1 • Televizijski govor, međutim, nije po prirodi „nepromenljiv i bezličan" i njegov je način sasvim suprotan pismenoj ili formalnoj logici: on je po svojoj suštini retorički. Na primer, televizijska poruka potvrđuje svoju vrednost na osnovu konteksta, na osnovu suprotstavljanja pojedinih činilaca (često slikovnih usmenih), a nikako na temelju deduktivnih zahteva silogizma. Doslednost koju nameće azbuka kao sredstvo beleženja i čuvanja od zaborava, sa svim svojim ograničenjima primetnim, na primer, u stilu pisanja romana, potpuno je strana televizijskom govoru. No, ao pojave televizije, zvanična kultura našeg društva prolazila je kroz različite, veoma snažne pismene oblike ispoljavanja. Od elizabetinskog razdoblja, kada je

11 Goody, J. i Watt, t. (1962), Posledice pismenosti, u: P.P. Giglioli, Jezik i društvena sredinu (Language and Social Context), Harmondsworth, Penguin, slr. 311-357.

171