РТВ Теорија и пракса

kulturnih obrazaca koji pojedince razdvajaju jedne od drugih. Može se reći da se opisani „kulturni jaz“ između pripadnika pismenog društva, koji u svom svakodnevnom životu pisanu reč koriste kao samostalno sredstvo komunikacije i oni koji, mada su u stanju da čitaju i pišu, ta znanja najčešće ne koriste u uobičajene svrhe samodefinisanja, u savremenom društvu zanaža i kao kulturni jaz između vladajuće i podređene klase. Shodno tome, može se tvrditi da u meri u kojoj je navedeno zapažanje tačno, podela na klase postaje nešto više od ekonomske ili statusne podele: klasne svesti svake pojedine klase razlikuju se po vrsti. Cuvena Vilijamsova razlika između „modaliteta" kulture kreće se oko te iste zamisli: po njemu, kultura radničke klase obuhvata „osnovnu kolektivnu ideju“, dok buržoaska kultura obuhvata „osnovnu individualističku ideju“ (str. 313); 19 vidi i Tomson (str. 462). 20 Ukoliko postoji značajan sloj stanovišta čiji su opažajni kodovi barem delimično trajnog usmenog karaktera, tada možemo s pravom dovesti u pitanje Makvejlov stav da se uticaj medija poput štampe i televizije ne može istraživati, jer ~u savremenom društvu nema odvojenih kultura od kojih bi jedna bila utemeljena na elektronici a druga na štampi" (str. 91). 21 Istina je, naime, da različiti mediji nisu u stanju da stvore međusobno potpuno odvojene kulture jer su, kako primećuje Makvejl, „različiti mediji međusobno veoma zavisni; film i televizija se umnogome oslanjaju na književne konvencije, dok se štampana komunikacija oslanja na široku rasprostranjenost ikoničkih predstava kao na svoj referentni okvir“. 22 Međutim, naš je stav da postoje značajne i prepoznatljive razlike u modalitetima opažanja s kojima Ijudi pristupaju

19 VVilliams, R.(1958), Kultura i aruštvo (Culture and Society), Harmondsvvorth, Penguin. 20 Thompson, E.P. (1968), Radnička k/asa Engleske (English VVorking Class), Harmondsworth, Penguin. 21 McQuail. D., op. cit. 22 Ibid.

176