РТВ Теорија и пракса

tim medijima, te da su navedene razlike u velikoj meri klasno zasnovane. Osim toga, televizija je prvi i do sada jedini medij koji je institucionalizovao međuzavisnost koju opisuje Makveji. Drugim rečima, usmeni oblici opažanja i vladajući pismeni oblici su u okviru televizijskog medija prvi put prisiljeni da stupe u proces međusobnog prožimanja unutar jednog jedinog medija, i još u masovnom, čak globalnom, obimu. Gudi i Vot ukazuju na posledice ovakvog kretanja; kanali masovne komunikacije, kažu oni, „...najveći deo svog uticaja kao činioci društvene orijentacije izvode iz činjenice da njihovi mediji ne poseduju apstraktna i usamljenička svojstva osobena za pisanje i čitanje, već, naprotiv, imaju moć neposrednog ličnog dodira prisutnog u usmenim kulturama. Možda će čak novi oblici saopštavanja zvuka i slike, oslobođeni svih prostornih i vremenskih ograničenja, dovesti do rađanja novog oblika kulture: verovatno manje individualističke i manje okrenute sebi samoj od pismene kulture ali zato relativno jednoobrazne poput usmenog društva, iako bez njegove uzajamnosti“ (str. 347). 23 Drugim rečima, jedna od posledica delovanja medija koji sadrži obe različite kulture mogla bi biti i temeljno preispitivanje modaliteta opažanja stvarnosti svojstvenih kulturi u celini (čak i ukoliko je, kao u sadašnjoj fazi, prožimanje dveju kultura obeleženo рге svega protivrečnošću između modaliteta opažanja različitih klasa). Najpoznatiji pobornik ovakvog stanovišta je Makluan, sa tvrdnjom da je ~uzajamnost“ koju Gudi i Vot ne uočavaju u televizijskoj kulturi, u stvari njena nužna posledica. On pravi razliku između ~vrućih“ i „hladnih" medija: „Postoji jedan osnovni princip koji razdvaja vruć medij poput radija od hladnog medija poput telefona ili vruč medij poput filma od hladnog medija kao što je televizija. Vruć medij produžuje jedno čulo do ’visokog stepena određenosti’. Visok stepen određenosti označava stanje u kome je medij nabijen podacima. Fotografija predstavlja visok siepen

23 Goody, J. i Watt, i., op. cit.

177