РТВ Теорија и пракса

okviru uzajamnog djelovanja prinude i pristanka, sile i kulturne supremacije. Sama država (u užem smislu, tj. „političko društvo") i djeluje u građanskom društvu (preko različitih institucija: porodice, škole, sredstava informisanja, itd.) da bi učvrstila viadavinu; „država" ne samo što ima, nego i vaspitava i „traži pristanak". 4 PORODICA Kada već govorimo o ideološkim i hegemonijskim nivoima i o njihovom značaju i ulozi u oblikovanju čovjekove svijesti i ponašanja te formiranja kao ličnosti, neophodno je, prije svega, pomenuti izuzetnu ulogu koju ima institucija porodice. Upravo zato što se porodica javlja kao institucija u kojoj najprije započinje proces socijalizacije, kao proces oblikovanja individuuma za potrebe datog sisteraa. Kroz porodicu se sistem reprodukuje; porodica je institucija koja afirmiše, utemeljuje i razvija svoje vrijednosti kao vrijednosti sistema; poslušnost, represiju, podaništvo, receptivnost. U porodici dijete postaje ~ličnost“ koja je ~naučila“ da podražava vještine i rituale da bi mogla biti prihvaćena i integrisana u ~zajednici“. Individuum postaje građanin. Porodica indoktrinira time što insistira na konformističkom ponašanju koje afirmiše prinudu, na jednoj strani, i pokornost kao gubitak individualiteta, personaliteta i generičke čovjekove sposobnosti, nai drugoj strani. „Treba slomiti samovolju deteta i iskonsku želju za slobodnim razvitkom njegovih nagona, i sposobnosti zameniti unutrašnjom prinudom na bezuslovno izvršenje dužnosti. Potčinjavanje kategoričkom imperativu dužnosti od početka je bio svestan cilj građanske porodice* 1 . 5 Upravo u tome što afirmiše vrijednosti prinude i pokornosti, građanska porodica manifestuje unutrašnju logiku svoje političke egzistencije. Njena dijalektika je i

4 А. Gramši, Izabrana clela, Beograd, ~Kultura“, 1959, str. 254. 5 M, Horkhajntcr, Tradicionalna i krinCku icorija, Beograd, BIGZ, 1976, str. 229.

69