РТВ Теорија и пракса

moguća samo kao manifestacija određenih vrijednosti hijerarhije moći. Porodica razvija principe autoriteta koji ne dovode u pitanje strukturu i logiku društvenog sistema, jer u njoj „građanski otac, čak i kad u društvenom životu ima bedan položaj i mora da savija kičmu, može kod kuće da nastupa kao gospodar i da obavlja veoma važnu funkciju: da navikava decu na skromnost i poslušnost. Tako postaje moguće da ne samo iz slojeva krupne buržoazije nego i iz mnogih grupa radnika i nameštenika stalno izlaze generacije koje ne dovode u pitanje strukturu privrednog i društvenog sistema, već je priznaju kao prirodnu i večnu i čak dozvoljavaju da se i njihovo nezadovoljstvo i bunt pretvore u izvršne snage vladajućeg poretka“. 6 Upravo se zato može reći da je porodica jedna od osnovnih ćelija reprodukcije društvenog sistema. Usvajajući legitimne institucionalne vrijednosti, porodica afrimiše klasnu hegemoniju onemogućavajući prodor vrijednosti nove emancipatorske hegemonije koja zahtijeva radikalnu kritiku institucije građanske porodice. ŠKOLA Škola nije samo mstrument razvoja ideje progresa i humanizma nego i indoktrinacije i manipulacije. Šireći jednu koncepciju svijeta, provodeći selekciju individua, ona afirmiše elitu i reprodukuje klasne odnose ne dovodeći u pitanje egzistenciju građanskog sistema. Njena funkcija i jeste da reprodukuje odnose proizvodnje pomažući funkcionisanje postojećeg poretka. Pripremajući one koji će imati izvjesnu institucionalnu ulogu u društvu ona pokazuje svoju klasnu prirodu. Instrumentalizirajući čovjekove sposobnosti ona razvija prinudu i time manifestuje čovjekovu alijenaciju. Prividna neutrainost škole kao institucije prikriva njenu stalešku funkciju formiranja profesije i, time, reprodukcije kulture. I porodica i škola predstavljaju veoma značajne insititucije koje omogućavaju širenje vladajuće

6 Ibid.j slr. 236.

70