РТВ Теорија и пракса

- inspirativnog i provokativnog - dakle onog i danas živog smisla kojim je tkivo dela bremenito. 24 To znači da bi od jedne zaista stvaralačke televizije trebalo očekivati otkrivanje onih pravih preseka stvarnosti dela i njegovog vremena sa tekučom stvamošču (o kojima smo nešto ranije govorili), kao uporišta, temelja za umetničku stvamost novog televizijskog dela, pri čemu je originalno delo ili bolje reči njegov duh - spiritus movens, ali i skoro uvek u dobroj meri i granica (filozofskog i estetskog) dometa novog dela. U krajnjoj liniji to izjednačuje učinke oba dela a ukoliko se radilo o suštastvenije boljem originalnom, polaznom delu - utoliko bolje po televiziju Po strukturi i formi novo delo bi otprilike, odgovaralo kolažu u onom smislu kako to Đ. Dorfles govori u eseju „Odnos vizuelnog kolaža i muzičkog kolaža. . ” („Treći program”, br. 39. Beograd. 1978. štr. 287-301) - dakle „operi na operu”. Prigovor koji bi se odmah mogao nametnuti u vezi sa ovakvim postupkom bila bi optužba da se ovakvim „kolažima” u stvari traži licencija za „masakriranje” originalnih umetničkih dela (u ovom slučaju opera), pri čemu bi uništenje legitimnih delova njihovih struktura kao celina rezultirala prestankom postojanja i samih dela. Ovo, naravno, nipošto nije slučaj, јег niko danas ne može i neče osporiti pravo teatrima na manje-više muzejska, arhivska izvođenja celovitih originalnih орега (iako vidimo da se moderni teatar nije uzdržavao da se udalji od tradicionalnog baš u takvim, kolažnim „razgrađivanjima” dela klasičnog dramskog repertoara - antička tragedija, elizabetinska drama itd. približavajuči se, paradoksalno, ne njihovom uništenju već upravo istini sopstvemh izvora i stvarnom duhu ovih dela), ali bi o mogučnoj pogubnosti ili korist

24 Naravno, рге toga se treba do kraja objektivno (i nemilosrdno) složiti da danas un» veoma malo tako u potpunosti uspelih remek-dela (ukoliko ih uopšte ima) operske (mada bi se to moglo proširiti i na umetnost uopštei umetnosti u kojima se manji ili veći delovi ne bi morali dovoditi u pitanje.

100