РТВ Теорија и пракса

Do sada su radio i televizija na prilično sardoničan način podvlačili ovu posmrtno ozbiljnu i svečanu crtu maltene celokupne evropske muzike, emitujući brojne komade„teške” (uglavnom instrumentalne) ozbiljnemuzike u bukvalno rekvijemskim situacijama - Danima žalosti. Možda će u budućnosti TVslika ipak morati da preuzme na sebe ulogu večitog podsmevača uskogrude prigluposti čovekove takve (muzičke) jednostavnosti: jer iako može biti uzvišeno tragati za nečim što je dokazano kao nedostižno, to može isto tako biti i smešno. (Haksli, Eseji) Što se tiče verovatnih pravaca razvoja muzičko-televizijskih oblika dovoljno je navesti dva primera pa da se shvati samo čovekovom maštom ograničen broj njihovih mogućnosti. Čudesanje npr. lični doživljaj (ili eksperiment) koji okolnosti mogu sasvim umetnički „urediti” za čoveka: • na neispravnom TV prijemniku (slab prijem signala) čas poentilistički čas ekspresionistički uobličena slika Anri Lefevra koji govori o svojim ličnim übeđenjima, • dok istovremeno radio-prijemnik emituje sasvim nezavisno svoj program - isprva kraj baroknog koncerta, nekoliko renesansnih pesama, pa zatim Monteverdijeve arije i dua, Raaiotbnsko-televizični kontrapunkt zvuči upravo neverovatno uspelo u nama, tvori zanimljive paralelnetokove koji na najfantastičnije načine prepliću dve tako različite, a tako iste stvamosti. Ekspenmentalna muzika poznaje simultano ali nekoordinisano muziciranje više muzičara zatvorenih u odvojenim prostorijama, koji nemaju međusoban audiovizuelan kontakt, a mikrofoni prenose istovremeno sve njihove improvizacije jednoj udajenoj publici. Snimak njihovog muziciranja naknadno izaziva u njima samima (kao i u publici pre toga) oduševljenje: rezultatje čudesan kontrapunkt, temeljno drugačiji u odnosu na tradicionalno značenje ovog pojma. Ovde, treba, najzad, razmotriti problem odnosa, razmere muzike prema ostalim elementima strukture onog što zovemo sada ..TVemisijom ozbiljne muzike”.

107